HOROVIĆ, Bruno Salomon (Horowitz), pulmolog i žid. aktivist (Dubrovnik, 18. XI. 1924 – Dubrovnik, 28. I. 2002). Sin Ignaca i Leontine rođ. Spiegel. God. 1941. izbačen je iz šestog razreda dubrovačke gimnazije te s obitelji bio interniran u logor u Kuparima, a potom u Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima djelujući u komandi mjesta Zagorje. Nakon II. svj. rata maturirao je i potom diplomirao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1952/53. Specijalizirao je pulmologiju. Najveći je dio svojega radnog vijeka proveo u Mostaru, gdje je bio ravnatelj Regionalnoga medicinskoga centra za Hercegovinu i dugogodišnji predsj. Društva liječnika BiH. Po umirovljenju vratio se u Dubrovnik i djelovao u tamošnjoj ŽO. Od 1994. do smrti bio je njezin predsjednik. Zaslužan je za obnovu stare sinagoge u Dubrovniku 1997. Bio je također i inicijator osnivanja Židovskoga muzeja u Dubrovniku. Njegovim je zauzimanjem iz SAD, nakon višegodišnjega sudskoga parničenja, u drugoj pol. 1990-ih vraćeno dubrovačko sakralno blago. Sa Sabrom rođ. Maglić, otac je Sabrine i Sonje. – Kći Sabrina, pravnica i žid. aktivistica (Dubrovnik, 14. I. 1958). Završila je u Mostaru gimnaziju 1976, a Pravni fakultet 1980. Magistrirala je u Beogradu 1985. tezom Položaj maloljetnika u kaznenom pravu, a doktorirala je u Splitu 1994. tezom Nužna obrana u kaznenom pravu. Od 1981. radi na Pravnom fakultetu u Mostaru, od 2000. izvanredna je profesorica kaznenoga prava. Predsjednica je ŽO Dubrovnik od 2002, zaslužna za otvaranje Židovskoga muzeja u Dubrovniku 2003. – Kći Sonja, pedijatrica i žid. aktivistica (Mostar, BiH, 18. I. 1960). Pohađala je gimnaziju u Mostaru, diplomirala na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 1983, a pedijatriju specijalizirala u Zagrebu 1991. Djeluje kao pedijatrica u Dubrovniku. – Brat mu je Vidoje (Vito), ekonomist (Dubrovnik, 17. VII. 1929). Po osnutku NDH s obitelji je bio interniran u logor u Kuparima, a potom u Kampor na Rabu. U rujnu 1943. priključio se partizanima djelujući u komandi mjesta Zagorje i u NOO Vojnić. Nakon II. svj. rata živio je u Zagrebu, gdje je diplomirao na Ekonomskom fakultetu i radio kao komercijalist u »Diners Clubu«. – Njihov otac Ignac, poduzetnik (Borislav, Ukrajina, 1885 – Dubrovnik, 1941). Sin Salomona i Rojzi rođ. Astman. Služeći kao austroug. pomorski časnik u Boki kotorskoj, u Dubrovniku je upoznao suprugu Leontinu rođ Spiegel, podrijetlom iz Ivano-Frankivska u Ukrajini. Od 1922. stalno je nastanjen u Dubrovniku, gdje je bio vlasnik Park hotela »Gradac« (današnji ženski đački dom), u kojem je 1938–40. osiguravao hranu za približno 200 žid. izbjeglica iz Njemačke i Austrije.
IZV.: Kartoteka članova ŽOZ. – Podaci o ulazniku S. Horović.
LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Bilten ŽOZ, 1995, 41/42. – Ha-kol, 2002, 73.