HORN, Marko, pravnik i žid. aktivist (Osijek, 1885 – Zagreb, 13. III. 1941). Nakon završene srednje škole u Osijeku, doktorirao je 1908. na zagrebačkom Pravnom fakultetu. Isprva je bio vježbenik kod → G. Franka, a 1912. je otvorio svoj odvjetnički ured u Zagrebu. Kao istaknuti odvjetnik djelovao je sve do smrti, održavajući kontakte s najvišim predstavnicima gradskih, oblasnih i državnih vlasti (uključujući Vladka Mačeka i kneza Pavla). Zarobljen je u I. svj. ratu kao pričuvni časnik 78. osječke pukovnije. Od 1921. gradski je zastupnik na listi žid. narodnosne skupine, a ponovno je bio izabran 1927. God. 1930. bio je izabran za člana Disciplinskoga vijeća Advokatske komore u Zagrebu te je godinama obnašao tu dužnost. Spominje se 1912. kao tajnik Zemaljskoga odbora udruženja cionista južnoslavenskih zemalja Austro-Ugarske Monarhije. Bio je i dugogodišnji aktivist u zagrebačkoj ŽO te u cionističkim organizacijama, među ostalim predsj. Odbora za hebrejsku univerzu u Jeruzalemu, osn. 1926. Bio je istaknuti član »Lože Zagreb 1090« nezavisnog žid. reda Bnei Brit (jedan od 25 izaslanika zagrebačke lože nazočan na inauguraciji jugoslav. Velike lože Bnei Brita 1935. sa sjedištem u Beogradu). Jedan od istaknutih članova Udruženja općih cionista u Jugoslaviji, osn. 1935 (s → A. Lichtom). God. 1935. bio je izabran za predsjednika zagrebačke ŽO, a njegovu su kandidaturu podržali cionisti i necionisti. Njegov je izbor, nakon 15 godina predsjednikovanja → H. Kona doživljavan kao kontinuitet nužan za smirivanje sukoba u općini. kad je 1937. uvođen u čast novi zagrebački rabin → M. Š. Freiberger, Horn mu je poželio da bude »prožet hitlahavutom tj. oduševljenjem za svoj poziv i rad. On će imati prvenstveno na brizi omladinu […] kojoj treba da ulije smisao za pozitivno jevrejstvo«. – H. je bio jedan od samosvjesnih Židova, odnosno onih koji su vrlo jasno iznosili svoja cionistička stajališta. Kao predsj. ŽO tvrdio je da je Općina uvijek dokazivala povezanost s Palestinom, u koju je 1939. zagovarao iseljavanje. S druge je strane bio pomirljiv prema onima koji su iz konformizma 1938. prešli na katoličanstvo ističući da su »teška vremena u kojima živimo i u kojima se traže velike žrtve, koje jedni dragovoljno snose, dok ih se drugi odbacivanjem svoga židovstva rješavaju«. Također je 1930-ih bio potpredsjednik SJOJ. Umro je prirodnom smrću 1941. Bio je u braku s Danicom rođ. Zvijezdić, koja je, po uspostavi NDH, preuzela žid. znak i ubrzo stradala. Kći Zorica izbjegla je u Palestinu.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 678. – KŽZ.
LIT.: Židov, 4(1920) 6/7, br. 12, br. 46, br. 47; 19(1935) 48a. – Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 1(1927) – 15(1941). – J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Loža »Zagreb«. Jevrejski glas, 5(1932) 48; 6(1933) 26; 7(1934) 8. – (Nekrolog). Večer, 22(1941) 6098. – Bilten SJOJ, 1966, 1/2. – I. Mužić: Popis masona u Hrvatskoj između dva rata. Marulić, 18(1985) 3. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – S. Knežević i A. Laslo: Židovski Zagreb. Kulturno-povijesni vodič. Zagreb 2011.