HÖNIGSFELD, Ervin (Henigsfeld, Emin), arhitekt (Beč, 12. IV. 1900 – Dubrovnik, 4. IX. 1980). Sin Ignjata (Ignatza) i Šarlote. Odrastao je i školovao se u Beču, gdje je diplomirao na Visokoj tehničkoj školi. U Zagreb se doselio 1923, gdje mu je živio otac. Zaposlio se kao arhitekt u arhitektonskom birou »Benedika i Baranyaija«, a 1935. osnovao je vlastiti arhitektonski biro. Bio je član Zagrebačke inženjerske komore. Tijekom 1930-ih u sjevernom je dijelu Zagreba projektirao i sagradio nekoliko vila (vilu Mihajlov u Vinkovićevoj ul., vilu Kraus u Grškovićevoj ul., vile Heinrich i Kauffmann u Zamenhoffovoj ul. te vilu Ladanyi u Nazorovoj ul.). Čini se da je već 1931. prešao na islam (prema dokumentima iz 1941). Po uspostavi NDH sa suprugom Verom rođ. Kohn preuzeo je žid. znak, a u srpnju 1941. zaveden je u popis vlastima NDH neophodno potrebnih stručnjaka. Ubrzo je bio uhićen i pušten na intervenciju zagrebačkoga gl. imama. Od njega je dobio propusnicu na ime Emin Hönigsfeld s kojom je iz Zagreba stigao do Dubrovnika. Interniran je 1943. u logor u Kuparima, a potom u Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, pridružio se partizanima radeći u ZAVNOH u Otočcu, a poslije u Topuskom na zbrinjavanju žid. izbjeglica. Nakon II. svj. rata radio je u Ministarstvu građevinarstva, kao direktor »Dalmacijacementa« te kao savjetnik u Izvršnom vijeću NR Hrvatske. Bio je jedan od autora tehničkih propisa i normi u građevinarstvu nužnih za obnovu i izgradnju države nakon rata. Od 1959. bio je direktor Biroa za izgradnju Dubrovnika i stručni savjetnik u dubrovačkom Građevinskom poduzeću Dubac. Na tom je položaju sljedećih desetak godina bitno utjecao na izgradnju novih pogona, hotela, škola i stanova u Dubrovniku. – Supruga Vera (Emina), pravnica (Brčko, BiH, 12. VI. 1907 – Zagreb, 18. VIII. 1990). Kći Feliksa Kohna i Vilme rođ. Deutsch. Diplomirala je na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1934, a 1937. radi udaje (uz protivljenje zagrebačkog rabina → G. Schwarza) prešla je na muslimansku vjeru i preuzela ime Emina. Nakon uspostave NDH s propusnicom zagrebačkog imama i djevojačkim prezimenom preinačenim u Kolin prebjegla je u Hrvatsko primorje, u Kraljevicu, odakle je otišla suprugu u Dubrovnik. Bili su internirani u logor u Kuparima, a potom s dubrovačkim Židovima prebačeni u Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, pristupila je partizanima djelujući kao nastavnica pri ZAVNOH. Nakon II. svj. rata radila je kao pravnica u »Naftaplinu« do umirovljenja, a od poč. 1960-ih sa suprugom je živjela u Dubrovniku. – Otac Ignjat, službenik (Novi Dvori kraj Klanjca, 26. IV. 1866 – Auschwitz, 1942). Sin Leopoldov. Zavičajnu pripadnost imao je u Zagrebu. Djelovao je kao privatni činovnik u otpremništvu do umirovljenja. Od roditelja je naslijedio vinograd i voćnjak u Bizeljskome. Po uspostavi NDH ostao je bez mirovine. Sa suprugom Šarlotom i kćeri Lidijom preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo, a u kolovozu 1942. iz svojega zagrebačkoga stana deportirani su u Auschwitz.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 678. – HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941. – HDA, Ovjerena kopija dokumenta imamata Džemata za Savsku banovinu. – Hrvatski institut za povijest, Vera Henigsfeld, biografija. – KŽZ. – Podaci o ulazniku V. Kovač, B. Igrec i B. Polić.
LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – D. Kahle: Stambene kuće novog građenja u sjevernim dijelovima Zagreba u razdolju od 1928. do 1945. godine (doktorska disertacija). Zagreb 2007.