BABIĆ, Goran, književnik (Vis, 18. X. 1944). Sin Mate i → Livie Babić rođ. Breider, brat → Zore Zuckerman Itković. U Holokaustu je izgubio majčine roditelje i dvadesetak članova obitelji. Gimnaziju je završio u Mostaru (1963), a Ekonomski fakultet u Zagrebu (1968). Od 1969. je, kao osnivač, vodio Centar za društvene djelatnosti omladine RK SSOH, a bio je i gl. urednik biblioteke Centra u sklopu koje je objavljen niz knjiga mladih hrv. pisaca. Dok je u nekim javnim istupima i pjesmama bio blizak idejama Hrvatskog proljeća (pjesma Gori li Hrvatska? – Hrvatski tjednik, 1971), od 1973. bio je gl. urednik novina za kulturu Oko, u kojem je 1970-ih i 1980-ih objavljivao polemičke napise o hrv. književnicima i kulturnim djelatnicima optužujući ih za nacionalizam, zastupajući stavove bliske tadašnjoj vlasti. God. 1991. napustio je Hrvatsku i stalno se nastanio u Beogradu, gdje se bavi književnim i javnim radom. Njegov vrlo velik i raznovrstan književni opus (pjesme, roman, polemike, eseji) odaje ponajprije pjesnički talent. Pjesme su mu uvrštene u više antologija, a prevođene su na albanski, engleski, makedonski, rumunjski i slovenski. Priredio je i knjigu Historija hrvatske histerije (Beograd 1992). Član je Udruženja književnika Srbije i Udruženja novina Srbije. Dobitnik je nagrade lista Mladost (1970), Večernjeg lista (1976), Željezare Sisak (1979) i nagrade »Laza Kostić«.
DJELA (izbor): Ostale otvorene igre. Zagreb 1969. – Strašna djeca. Zagreb 1973. – Smrt u snu. Zagreb–Titograd–Beograd–Sarajevo 1979. – Zavičaj. Beograd 1992. – Sljepica i bdijelac. Beograd 1996. – Gradnja ruševine. Beograd 2007.
LIT.: Babić, Goran. Hrvatski biografski leksikon, 1. Zagreb 1983. – Babić, Goran. Krležijana, 1. Zagreb 1993. – Babić, Goran. Hrvatska enciklopedija, 1. Zagreb 1999. – Hrvatska u požarnoj groznici. Vijenac, 9(2001) 200. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – B. Džidić: Babić, Goran. Znameniti Jevreji Srbije. Biografski leksikon. Beograd 2011.