GELB, Hinko, pravnik (Zagreb, 30. X. 1902 – Zagreb, 4. VII. 1975). Sin Ljudevitov. Nakon završenoga Pravnoga fakulteta, bio je odvjetnički vježbenik u Zagrebu, a 1930-ih sudski tumač za njem. jezik i sudski pripravnik na II. kotarskom sudu u Zagrebu. Po osnutku NDH ostao je bez namještenja. U kolovozu 1941. izbjegao je u Perugiu na temelju »dozvole za putovanje« RUR. Iz Italije piše Anti Paveliću i poslaniku NDH u Berlinu Mili Budaku, kojeg je poznavao sa suda, moleći ga da mu spasi oca pozivajući se na njegovu pjesničku dušu »koja je kadra uzdignuti se iznad odvratne niskosti svagdašnjeg života«. Otac je u kolovozu 1942. ipak deportiran u Auschwitz, gdje je stradao. Gelb je II. svj. rat preživio zahvaljujući mješovitomu braku sa Štefanijom rođ. Ježić. Nakon rata bio voditelj Pravnoga odsjeka Saveza jevrejskih općina u Zagrebu te prikupljao građu za budući muzej u Beogradu, osn. 1952.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 671. – HDA, osobni fond Mile Budaka, korespondencija, kut. 2, fasc. 1941–1943. – KŽZ.
LIT.: Jevrejski pregled, 39(1988) 1/2. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.