GAVRIN, Mira (rođ. Weiss-Neumann), povjesničarka književnosti i germanistica (Sisak, 27. X. 1912 – Zagreb, 16. IX. 1978). Supruga Ive i majka → Branka i Davora, šurjakinja → Gustava i Pavla. U Zagrebu je završila gimnaziju 1931. te do 1934. studirala germanistiku na Filozofskom fakultetu. Od 1934. živjela je jednokatnoj obiteljskoj vili u Torbarovoj ul. u Zagrebu. Po uspostavi NDH s obitelji je preuzela žid. znak. Nakon suprugova uhićenja sa sinovima je prebjegla iz Zagreba u Hrvatsko primorje te su boravili na Sušaku. Odatle su se prebacili u sjevernotal. gradić Apricu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, u maršu preko Alpa sa sinovima je izbjegla u Švicarsku. Isprva su boravili u prihvatnom logoru uz talijansko-švic. granicu, a potom u Zürichu, gdje je tri semestra studirala romanistiku. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je 1946. germanistiku te 1961. doktorirala disertacijom o hrv. prijevodima i prepjevima njem. pjesama u doba ilirizma (Kroatische Übersetzungen und Nachdichtungen deutscher Gedichte zur Zeit des Illyrismus. München 1973), a potom radila kao asistentica (od 1949) te docentica (od 1963. do umirovljenja 1968). Bila je članica bečkoga društva »Internationale Lenaugesellschaft«. Objavljivala je književnopovijesne studije, istražujući pretežito komparativne veze njem. književnosti s hrvatskom: Heine i Preradović (Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 1954), Goetheova pjesma Mignon u hrvatskim prepjevima i prijevodima (Filologija, 1957), Oblikovanje prostora i simbolika prostora u Kafkinu romanu Der Prozess (Umjetnost riječi, 1963), Pjesništvo ilirskog preporoda u odnosu na njemačko i austrijsko pjesništvo (Hrvatska književnost prema evropskim književnostima. Zagreb 1970). – Suprug Ivo, pravnik (Karlovac, 1899 – logor Jasenovac, 1943). Sin zagrebačkoga nadrabina → G. Schwarza. U međuratnom razdoblju bio je odvjetnik u Zagrebu te je s braćom → Gustavom i Pavlom prvotno prezime Schwarz promijenio u Gavrin. Prema projektu → Z. Neumanna sagradio je 1933–34. jednokatnu obiteljsku vilu u Torbarovoj ul. u Zagrebu. Po uspostavi NDH s obitelji je preuzeo žid. znak i bio primoran vratiti staro prezime Schwarz. Najkasnije ujesen 1941. bio je deportiran u jasenovački logor Bročice. Ubijen je jer se usudio prigovoriti nekoj naredbi.
DJELA: Kroatische Übersetzungen und Nachdichtungen deutscher Gedichte zur Zeit des Illyrismus. München 1973.
IZV.: KŽZ.
LIT.: M. Živančević: Mira Gavrin, Kroatische Übersetzungen und Nachdichtungen deutscher Gedichte zur Zeit des Illyrismus. Zbornik Matice srpske za književnost i jezik, 21(1973) 3. – S. Kostić: Mira Gavrin, Kroatische Übersetzungen und Nachdichtungen deutscher Gedichte zur Zeit des Illyrismus. Zbornik za slavistiku, 1974, 6. – K. Milačić: Gavrin, Mira. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998. – Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb 1998. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – D. Kahle: Stambene kuće novog građenja u sjevernim dijelovima Zagreba u razdoblju od 1928. do 1945. godine (doktorska disertacija). Zagreb 2007. – B. Orešić: Put spasa 66 godina poslije. Alpski zbjeg 250 zagrebačkih Židova. Globus, 20(2009), 29. V.