HIRSCH, Slavko (Leopold), infektolog (Glina, 29. III. 1893 – logor Jasenovac, 1942). Sin Bertolda i Josefine rođ. Hirschl. Medicinu je studirao u Beču, Innsbrucku i Pragu, gdje je diplomirao 1918. Za I. svj. rata kao student bio je mobiliziran te je u voj. bolnici u Bršadinu kraj Vukovara stekao praktično iskustvo u suzbijanju spolnih i zaraznih bolesti. Na poticaj Andrije Štampara potkraj 1919. specijalizirao je infektologiju u berlinskoj bolnici »Rudolf Virchow«, gdje je napose proučavao zarazni meningitis. kad je 1920. u Osijeku osnovana Bakteriološka stanica, postao je, kao prvi infektolog u Slavoniji, njezin upravitelj, potom i predstojnik zaraznoga odjela osječke bolnice. God. 1924. pretvorio je Bakteriološku stanicu u Epidemiološki zavod i postao njegov predstojnik. Uz to je bio i ravnatelj osječkoga Doma narodnoga zdravlja u kojem je 1938. izgradio suvremeno opremljen zarazni odjel. Po uspostavi NDH izgubio je namještenje te je sa skupinom žid. liječnika bio upućen u BiH djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa te djelovao u školskoj poliklinici u Derventi. Odatle je sa suprugom Sefi, kćeri Ruth (rođ. 1919, ud. Arežina, 9. V. 1940. prešla na pravoslavlje i po svoj prilici promijenila ime u Mirjana), unukom i sestrom deportiran u logor Jasenovac, gdje su svi stradali. Bio je član osječke masonske lože »Budnost« 1930-ih. Istaknuo se u organizaciji epidemiološke službe u Slavoniji i suzbijanju crijevnih zaraznih bolesti, napose trbušnoga tifusa te pisao o pandemiji španj. gripe, epidemijskom meningitisu, sakagiji, difterijskoj kljenuti srca (Liječnički vjesnik, 1921–24, 1930). – Otac Bertold (Berthold), veterinar (Popovača, 1865 – Zagreb, 17. I. 1925). Diplomirao je na Veterinarskoj visokoj školi u Beču 1888. Radio je kao kotarski veterinar u Pakracu i županijski veterinarski inspektor u Zagrebu. Pisao je stručne članke o bolestima domaćih životinja i stočarstvu i objavljivao ih u Veterinarskom vjesniku. God. 1903–18. uređivao je Veterinarski žepni kalendar u nakladi Hrvatsko-slavonskoga veterinarskog društva, koji je osim kalendara sadržavao i različite zakonske odredbe i praktične upute o veterinarskoj medicini. Njegova udovica Josipa (?, 1870 – ?logor, 1941) stradala je u Holokaustu.
IZV.: DAOS, Gradsko poglavarstvo Osijek, Zdravstvena služba, Imenik liječnika grada, knj. 1232. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 676. – ŽOZ, Knjiga umrlih.
LIT.: N. Nikolić: Jasenovački logor. Zagreb 1948. – Š. Novosel: Liječnici iz Hrvatske u Narodno-oslobodilačkoj borbi. Liječnički vjesnik, 73(1951) 8/9. – M. D. Grmek: Hrvatska medicinska bibliografija. Opis tiskanih knjiga i članaka s područja humane i veterinarske medicine i farmacije, koji se odnose na Hrvatsku, sv. 2, 1876–1918. Zagreb 1970. – J. Berlot: Razvitak mikrobiologije i imunologije u Hrvatskoj do 1923. god. I. simpozij o historiji mikrobiologije i imunologije u Hrvatskoj do 1923. godine. Zagreb 1973. – J. Romano: Jevreji zdravstveni radnici Jugoslavije 1941–1945. Žrtve fašističkog terora i učesnici u narodnooslobodilačkom ratu. Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, 1973, 2. – V. Utvić: Povijest bolničkih ustanova u Osijeku od 1874–1974. Osijek 1974. – Glasilo Spomen-područja Jasenovac, 7(1974) 1. – J. Badovinac: Hirsch, Bertold. Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2002. – V. Dugački: Hirsch, Slavko. Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2002. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.