FREIBERGER, Miroslav Šalom, nadrabin (Zagreb, 9. I. 1903 – Auschwitz, V. 1943). Sin Antuna i Anke rođ. Kaufmann (Karlovac, 1878 – Auschwitz, 1943). Zavičajnu pripadnost imao je u Samoboru, a pradjed mu je u Hrvatsku došao 1858. Nakon osnovne žid. škole i gimnazije u Zagrebu, za rabina se školovao u Berlinu na Visokoj školi za židovske nauke. Po povratku u Zagreb, isticao se člancima, ponajviše u Židovu, o ustrojstvu i djelovanju žid. općine u eur. dijaspori. Svoje je ideje o tom kako valja ustrojiti žid. život izvodio iz temeljita razumijevanja žid. teologije i povijesti. Njegovi tekstovi, objavljivani u različitim časopisima, antologijske su vrijednosti u žid. publicistici. Zagovarao je »judaizaciju« te nudio spoj borbenog cionizma i renesanse vjerskih i tradicionalnih običaja kao mogućnost oporavka žid. zajednica. Bio je predsj. Židovskoga narodnog akademskog društva »Judeja« od 1923, kad ono doživljava procvat, a broj mu članova raste do oko stotinu. Za rabina je bio imenovan 1929. Iste je godine prihvatio službu u Osijeku kao zamjenik nadrabina. Pošto je 1936. postao zagrebački rabin, a 1942. nadrabin, žid. zajednica ponovno je doživjela zlatne trenutke – bio je prvi zagrebački rabin ili nadrabin koji je rođen u Zagrebu, odnosno uopće u Hrvatskoj. U kratkoj karijeri obogatio je i hrvatsku i žid. kulturu. U najboljoj tradiciji rabinske mnogostranosti, bio je vjeroučitelj, hebreist, prevoditelj, diplomirani pravnik, doktor teoloških znanosti, plodan pisac i duhovni vođa zajednice. Bio je cionističke orijentacije, vrlo smjelih, čak radikalnih stavova, ali je istodobno nastojao očuvati žid. vrijednosti i običaje. Njegovo najvažnije djelo Molitvenik standardan je i praktičan izbor molitava za cijelu godinu kojima je pridodano veliko poglavlje odlomaka iz Mišne i Talmuda, što je bilo vrlo značajno predstavljanje žid. misaone i moralističke tradicije u hrv. kulturi. Njegovo potpisivanje je bilo karakteristično: na Molitveniku istaknutije je ime Šalom, na tekstovima širega svjetovnoga karaktera na prvom je mjestu Miroslav, ali uvijek su oba imena naznačena, jer kao što je poštovao obje svoje pripadnosti, tako je njegovao i obje kulture. Nadahnjivao je mlađe naraštaje u općini judaističkim vrijednostima, a posljednjih godina pred rat sve je više izražavao cionističke ideje. Nakon razlaza u cionističkom pokretu sredinom 1930-ih priklonio se općim cionistima. Bio je jedan od istaknutih članova Udruženja općih cionista u Jugoslaviji, osnovanog 1935. (zajedno s → A. Lichtom). Više se nije javljao u Židovu (koji je naginjao lijevim opcijama), nego je pisao o problemima cionizma i kulturnim tradicijama Židova te drugim žid. temama u periodicima Gideon (1922–26), Haaviv–Proljeće (1924), Narodna židovska svijest (1924–26), Omanut (1936, 1939) i Jevrejski narodni kalendar (1939–40). Pisao je također o žid. riječima u hrvatskom jeziku (Gideon 1926, 1) te se bavio prevođenjem molitava i obrednika s hebrejskoga na hrv. jezik. Iako je zagovarao odlazak u tadašnju Palestinu, sam nije otišao, jer je smatrao da kao nadrabin mora ostati sa svojom kehilom (pastvom). U ratnim naporima da se spasi žid. zajednica u Zagrebu i NDH bio je, zajedno s predsjednikom ŽO → Hugom Konom, ključna osoba. Isticao se praktičnom dosjetljivošću, često i diplomatskom vještinom. Posjećivao je zatočenike u sabiralištima, brinuo se za one u logorima, intervenirao kod nadležnih, korespondirao s mnogim pojedincima i ustanovama u državi i u inozemstvu (osobito s nadbiskupom Alojzijem Stepincem), organizirao je žid. školu i staračke domove (dok su još postojali), vodio matične knjige, prikupljao novac, organizirao nabavu macesa, sudjelovao u odašiljanju djece u Palestinu itd. Njegove aktivnosti bile su još intenzivnije od kolovoza 1942, kad su obavljene pretposljednje deportacije, a u Zagrebu preostali, po njegovim riječima, samo ostaci ostataka zagrebačkih Židova. Unatoč tomu što je tjednima unaprijed znao da se spremaju uhićenja i deportacije, baš kao i predsj. Kon, do posljednjeg je trenutka radio u općini te je, čini se u noći 2/3. V. 1943, »ponosno kod kuće dočekao zlikovce, koji su ih došli hapsiti«. Nadbiskup Stepinac mu je nudio spas, ali se on nije želio spašavati, a da članovi njegove općine budu deportirani. Supruga Irena rođ. Steiner (iz obitelji vukovarskih Steinera) također je bila deportirana. Prema izjavama nekih svjedoka, na ulazu u logor Auschwitz protestirao je protiv neljudskog postupka prema pripadnicima njegove zajednice i odmah je, pred svima, ubijen. – Otac Antun (Ante, Toni), službenik (Pinkafeld, Austrija, 5. VI. 1868 – Auschwitz, 1943). Sin Hinkov. Imao je zavičajnost u Samoboru. Po uspostavi NDH, bio je umirovljeni namještenik ŽOZ sa stanom u Amruševoj ul. Uz mirovinu od 1000 din. primao je i mjesečnu potporu od 2000 din. od Hevre Kadiše. Sa suprugom je bio vlasnik jednokatnice na Zavrtnici u Zagrebu. Odboru za podavanja Židova predao je zlatnine vrijedne 4800 din. Odveden je iz Zagreba sa suprugom, sinom i snahom u posljednjim masovnim deportacijama iz Zagreba i Hrvatske u svibnju 1943.
DJELA: Die Fasten im alten Israel. Eine bedeutungsgeschichtliche Studie. Zagreb 1927. – Teodor Herzel. Zagreb 1928. – Molitvenik. Zagreb 1938 (pretisak Zagreb 1994).
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 669. – KŽZ.
LIT.: Židov, 8(1924) 45; 9(1925) 26; 11(1927) 38/39; 13(1929) 10; 14(1930) 13; 21(1937) 6; 23(1939) 16. – H. Urbach: Molitvenik u srpsko-hrvatskom prevodu od dr Šaloma Frajbergera. Jevrejski glas, 11(1938) 37(543). – Omanut, 4(1939) 1. – Bilten ŽOZ, 1988, 9/10; 1989, 12. – Predgovor S. Goldsteina u Molitveniku. U: 200 godina Židova u Zagrebu. Referati i govori sa proslave 180-godišnjice Jevrejske općine Zagreb (6–9. XI. 1987.). Zagreb 1988. – V. Kovač: Intervju s Amielom Shomronijem, Freibergerovim tajnikom 1942/43. Bilten ŽOZ, 1992. – S. Goldstein: Uz reprint Freibergerova molitvenika iz 1938. godine. U: M. S. Freiberger, Molitvenik. Zagreb 1994. – M. Švab: Freiberger, Miroslav Schalom (Šalom). Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998. – S. Goldstein: Šalom (Miroslav Fritz) Freiberger. Novi Omanut, 7(1999). – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – S. Goldstein: 1903–1943. Dvije obljetnice Šaloma (Miroslava) Freiberga. Novi Omanut, 11(2003). – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004.