AMATUS LUSITANUS (João Rodriguez, Joannes Rodericus), liječnik i medicinski pisac (Castelo Branco, Portugal, 1511 – Solun, Grčka, 21. I. 1568). Bio je maran (prisilno pokršten Židov). Medicinu je završio u Salamanci 1530. Liječničku praksu obavljao je u različitim gradovima Portugala i Španjolske, ali je 1533. zbog progona Židova morao napustiti domovinu te odlazi u Antwerpen, a 1540. izabran je za profesora anatomije na Sveučilištu u Ferrari. Uz to se bavio praktičnom medicinom, kirurgijom i botaničkim istraživanjima. Dobivši poziv za mjesto gradskog liječnika u Dubrovniku, otišao 1547. u Anconu, gdje je pregovarao s dubrovačkim Senatom. Za trajanja pregovora, obavljao liječničku praksu u Anconi i Rimu, gdje je liječio papu Julija III. (1550), a 1550. je zbog progona Židova pobjegao u Pesaro. U proljeće 1556. došao je u Dubrovnik i ostao dvije godine. Liječio je mnoge dubrovačke patricije i pučane, bolesnike iz Osmanskog Carstva, pojavljivao se i kao vještak na sudu, ali zbog spletki dubrovačkih liječnika nije se uspio zaposliti u državnoj službi. Zbog toga je potkraj 1558. otišao u Solun, gdje je 10 godina poslije umro od kuge. Njegovo prvo djelo, Index Dioscoridis (1536), komentar je znamenite Dioskoridove farmakologije. Drugo izdanje, In Dioscoridis… enarrationes (1553), posvećeno dubrovačkom Senatu, znatno je prerađeno i dopunjeno; pisano je u vrijeme kad je A. želio doći u slobodnu Dubrovačku Republiku i skloniti se od progona, a tiskano je nekoliko izdanja. No Amatusovo je najvažnije djelo sedam centurija, tj. 700 najzanimljivijih povijesti bolesti iz njegove prakse, popraćenih dodatnim tumačenjima (sholijama). Prva centurija objavljena je u Firenci 1551; a za nas je najzanimljivija šesta (tzv. Ragusina), prvi put objavljena u Veneciji 1560, koja sadržava 100 slučajeva iz Amatusove dubrovačke liječničke prakse, te pruža izvrsnu sliku kulturnih i zdravstvenih prilika u renesansnom Dubrovniku. Prvo potpuno izdanje svih sedam centurija objavljeno je 1566, a i to je djelo tiskano u više od dvadeset izdanja. Amatusove centurije govore o njemu kao vrsnomu kliničaru, teoretičaru medicine te izumitelju i konstruktoru medicinskih sprava i metoda za dijagnostiku i terapiju. Prvi je otkrio venozne zaliske, opisao funkciju slušnog aparata, izumio opturator za zatvaranje defekata nepca. Poboljšao je način incizije i drenaže kod empijema pleuralne šupljine, uveo je transiluminaciju u dijagnostici hidrokele, primjenjivao je rektalnu prehranu bolesnika sa stenozom jednjaka, dao je točan opis srčanog infarkta. Konstruirao je staklenu sisaljku za izvlačenje mlijeka iz nepravilno oblikovanih bradavica dojki, liječio je impresijske prijelome lubanje negativnim tlakom, kod puštanja krvi isticao je prednost primjene na polovicu prerezanih pijavica čime se produžuje njihova sisna aktivnost. U Dubrovniku je prvi uveo ljekovito bilje amer. podrijetla (Radix chinae), a u tom gradu je i ustao protiv praznovjerja (prije Johanna Wiera). Bio je jedan od najslavnijih liječnika XVI. st.
DJELA: Index Dioscoridis. Antverpiae 1536. – In Dioscoridis Anazarbei de medica materia libros quinque enarrationes eruditissimae. Venetiis 1553. – Curationum medicinalium centuriae duae, guinta videlicet ac sexta, in quarum ultima curatione continetur colloquium eruditissimum, in quo doctissime disputatur, et agitur de curandis capitis vulneribus. Venetiis 1560 (prvo izdanje šeste centurije tzv. »Ragusinae«). – Curationum medicinalium centuriae septem. Venetiis 1566 (prvo potpuno izdanje).
LIT.: M. Salomon: Amatus Lusitanus und seine Zeit. Berlin 1901. – M. Lemos: Amato Lusitano, a sua vida e a sua obra. Porto 1907. – H. Friedenwald: Amatus Lusitanus. Bulletin of the Institute of the History of Medicine, 5(1937). – R. Jeremić i J. Tadić: Prilozi za istoriju zdravstvene kulture starog Dubrovnika, 2. Beograd 1939. – L. Glesinger: Amatus Lusitanus i njegov liječnički rad u Dubrovniku (1556–1558). Zagreb–Beograd 1940. – Isti: Dubrovački liječnik – prvi borac protiv progona »vještica«. Zaštita zdravlja, 3(1948). – J. O. Leibowitz: Early Accounts of the Valves in the Veins. Journal of the History of Medicine, 12(1957). – Isti: Amatus Lusitanus and the Obturator in Cleft Palates. Ibid. – Isti: Amatus Lusitanus on Sudden Death Due to »Obstruction in the Heart« (1560). Ibid., 15(1960). – IV Centenario de Joao Rodrigues de Castelo Branco – Amato Lusitano. Castelo Branco 1968. – E. Rosenzweig: Amatus Lusitanus i njegov izum staklene sisaljke za dojilje i upotreba sisaljke za ispravljanje uleknute dječje lubanje. Acta historica medicinae, stomatologiae, pharmaciae, veterinae, 17(1977) 2. – Isti: Amatus Lusitanus i modificirana primjena pijavica »bdelatomija« u terapiji hemoroida. Ibid., 18(1978) 1. – Isti: Sudsko-medicinska ekspertiza dubrovačkoga medicusa Amatusa Lusitanusa u XVI stoljeću i njegova obrana nedužne žene zbog čarobnjaštva. Ibid., 19(1979) 1/2. – Amatus Lusitanus. Encyclopaedia Judaica, 1. Jeruzalem 1971. – V. Dugački: Amatus Lusitanus. Hrvatski biografski leksikon, 1. Zagreb 1983. – B. Stulli: Židovi u Dubrovniku. Zagreb 1989. – M. D. Grmek: Medicina u Hrvata. Hrvatska i Europa, 2. Zagreb 2000. – V. Miović: Židovski geto u Dubrovačkoj Republici (1546–1808). Zagreb–Dubrovnik 2005.