FRANK, Sigmund, trgovac i žid. aktivist (Tovarnik, 10. X. 1869 – Vukovar, 8. IX. 1939). Podrijetlom iz velike i ugledne trg. obitelji iz Tovarnika. Sin Maksa i Rozalije rođ. Herzog, brat pravnika → Geze. S prvom suprugom Leoni rođ. Pal imao je dva sina, u drugom je braku bio s Hanom rođ. Ofner. Djelovao je kao trgovac tekstilom i konfekcijom, vlasnik trgovine u Vukovaru (od 1897), te suvlasnik ciglane »Frank i Ofner«. God. 1903. bio je osnivač i prvi predsj. podružnice Hrvatskoga trgovačkog društva »Merkur« u Vukovaru, od 1922. član predsjedništva Trgovačko-obrtničke komore u Osijeku te osnivač i predsj. Udruženja trgovaca Vukovara. Od 1909. odbornik je vukovarske ŽO, a 1914–18. njezin predsjednik. God. 1919. bio je predsj. Cionističkoga društva u Vukovaru, a također je bio predsj. Hevre Kadiše. – Sin Maks (Makso), pravnik (Vukovar, 13. IV. 1898 – logor Jasenovac, 1941). Od 1918. bio je stalno nastanjen u Jurišićevoj ul. u Zagrebu, gdje je 1930–41. imao odvjetnički ured u Boškovićevoj ul. te je, među ostalim, zastupao i poduzeće »Slavija« d. d. Po uspostavi NDH upisan je u Kartoteku židovskoga znaka, no znak nije preuzeo jer je u međuvremenu bio uhićen i interniran u Kerestinec u skupini žid. odvjetnika. Deportiran je u logor Jasenovac, gdje je stradao. Brisan je iz Odvjetničkoga imenika 19. IV. 1941, a uredski namještaj mu je oduzet po nalogu vlasti. – Sin Rudolf (Rudi), trgovac (Vukovar, 3. VIII. 1902 – logor Jasenovac ili Njemačka, 1942). Nakon očeve smrti preuzeo je vođenje poslova i trgovinu u središtu Vukovara te je bio predstavnik »Wiener Kreditvereina«. Također je bio konjički poručnik u vojsci Kraljevine Jugoslavije. Po osnutku NDH, 20. XII. 1941, prešao je na katoličanstvo, a kako je bio u mješovitom braku s Agnezom rođ. Novak (Zagreb, 16. XII. 1907 – ?) privremeno je bio zaštićen. Trgovina »Sigmund Frank« oduzeta mu je 3. III. 1942. odlukom Državne riznice i Saveza Napredkovih zadruga i predana trgovcu iz Sarajeva nastanjenom u Osijeku. R. je nastavio raditi u trgovini, ali je novi vlasnik zahtijevao da se od 12. VIII. 1942. trgovina vodi na njegovo ime. Kad su krajem kolovoza 1942. iz Vukovara odvodili posljednju skupinu preostalih Židova, R. se sam na željezničkoj postaji prijavio ustašama i bio deportiran. Iako su već idući dan supruga i gvardijan franjevačkoga samostana u Vukovaru stigli u logor Jasenovac u potrazi za njim, ondje nisu našli ni njega ni ijednog od odvedenih Vukovaraca jer su ili odmah ubijeni ili otpremljeni u neki od njem. logora.
IZV.: GMV, Arhiv ŽO Vukovar. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 669. – KŽZ.
LIT.: Sriemske novine, 16(1903) 14; 27(1914) 42; 29(1916) 80; 30(1917) 86; 31(1918) 74. – J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Židov, 16(1932) 11. – V. Kovač: Židovi Vukovara. Bilten ŽOZ, 1996, 46/47. – V. Horvat: Obrt i trgovina u Vukovaru.Vukovar 2003. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – V. Horvat: Vukovarska društva (1859.–1945.). Vukovar 2007.