FISCHER, Oton, internist (Osijek, 17. VI. 1901 – Osijek, 12. IV. 1948). Sin trgovca Bele i Emilije rođ. Bihaly. Studij medicine započeo je u Zagrebu, a završio 1925. u Würzburgu. Internu medicinu specijalizirao je u Beču. Od 1929. bio je sekundarni liječnik internoga odjela osječke bolnice. Ondje je uredio i vodio prvi kemijsko-serološki laboratorij, koji je služio potrebama internoga i drugih odjela bolnice. Oženio se u nadrabinatu u Osijeku 1936. liječnicom Klarom. God. 1940. premješten je protiv svoje volje u Viroviticu te je podnio ostavku u državnoj službi. Po uspostavi NDH, krajem 1941, u ekipi žid. liječnika poslan je u Odžak djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa. U rujnu 1943. priključio se partizanima kao voditelj partizanske bolnice u Vučjaku, referent saniteta Komande mjesta Modriča i liječnik u bolnici 36. divizije. U kolovozu 1944. upućen je na liječenje u Italiju, a po izlječenju postao je voditelj internoga odjela bolnice 7. korpusa. Po završetku II. svj. rata bio je voditelj internih odjela u vojnim bolnicama u Hvaru, Splitu i Varaždinu. Nakon demobilizacije usavršavao se u mikrobiologiji, a od 1946. do smrti voditelj je Antirabične stanice pri Sanitarno-epidemiološkoj stanici u Osijeku. Bavio se temama iz oblasti serologije (Wa-reakcije kod malarije, seroreakcije na gonoreju, lipoantigeni i drugo). Za određivanje dijastaze primjenjivao je vlastitu kolorimetrijsku metodu koja je uvrštena u znameniti Handbuch der Biochemischen Arbeitsmethoden. Rezultate istraživanja objavljivao je u domaćim i stranim medicinskim časopisima. – Supruga Klara, liječnica (Siklós, Mađarska, 18. IV. 1908 – Osijek, 14. IX. 1984), kći je Samuela Lederera. Gimnaziju je završila u Osijeku, a studij medicine 1932. na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, gdje je specijalizirala školsku medicinu. Po osnutku NDH sa suprugom je upućena u Odžak djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa. U studenom 1943. pristupila je partizanima te vodila partizansku ambulantu u Tešnju. Nakon II. svj. rata bila je zaposlena u Domu zdravlja u Osijeku kao voditeljica Dispanzera za školsku djecu i omladinu do umirovljenja 1969. God. 1952–68. u više je navrata bila odbornica u Gradskom (Općinskom) vijeću Osijeka.
IZV.: DAOS, Higijenski zavod u Osijeku 1949–1955, Izvještaj o radu u godini 1948, br. 81/1949, 12. II. 1949.
LIT.: V. Utvić: Povijest bolničkih ustanova u Osijeku od 1874–1974. Osijek 1974. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – V. Dugački: Fischer, Oton. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003.