ERNST, Aleksander (Saša), internist i kardiolog (Zagreb, 29. I. 1948). Sin Ive i Vilme rođ. Vogrin. Diplomirao je 1972. na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirao 1983. tezom Kontrastna ehokardiografija; nove mogućnosti u dijagnostici nekih kongenitalnih i stečenih bolesti srca. Internu medicinu specijalizirao je u Zagrebu 1979, a stručno se usavršavao na University of Rochester u SAD (1988–89). Na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1984. izabran je za asistenta, 1988. za docenta te 1994. za izvanrednog profesora, a u zvanje redovitoga profesora i znanstvenoga savjetnika izabran je 2009. Pročelnik je Zavoda za ishemijsku bolest srca Klinike za bolesti srca i krvnih žila KBC Zagreb (Rebro). Područja znanstvenog i stručnog interesa u početku znanstvene karijere bila su mogućnosti primjene terapijsko ultrazvuka pri perifernoj i koronarnoj aterosklerozi te dijagnostička transtorakalna, kontrastna i transezofagusna ehokardiografija. Rezultate temeljnih istraživanja koja su omogućila potonju primjenu terapijskog ultrazvuka u kardiologiji, objavljuje u zemlji i inozemstvu. Posljednjih dvadeset godina intenzivno se bavio intervencijskom kardiologijom, odnosno liječenjem akutnoga infarkta miokarda i ishemijske bolesti srca. Član je Hrvatskoga liječničkoga zbora, Hrvatskoga kardiološkoga društva (tajnik u dva mandata), predsj. radne grupe za intervencijsku kardiologiju Hrvatskoga kardiološkoga društva (predsj. od osnivanja do danas), American College of Cardiology (FACC), American College of Angiology (FACA), European Association of Percutaneous Coronary Interventions, Training and Education Committee of The European Association of Percutaneous Coronary Interventions, Hrvatskog društva za ultrazvuk u medicini i biologiji, European Society of Cardiology, European Association and World Federation for Ultrasound in Medicine and Biology, New York Academy of Science i dr. Dobitnik je nagrade »John E. Fogarty International Postdoctoral Research Fellowship Award« (1987). Suautor je nekoliko desetaka knjiga. – Otac Ivo (Hans), pravnik (Varaždin, 6. III. 1908 – Zagreb, 7. IV. 1979). Sin → Alexandera i Fritzi, nećak → Teodora. God. 1927–30. studirao u Beču (Hochschule für Welthandel) i Parizu na Sorbonnei, na École des hautes études sociales i na École superieure des études financières na kojima je diplomirao 1930. Po povratku iz Francuske bio je pripravnik u odvjetničkom uredu Vladimira Korskoga, a 1938. doktorirao je temeljem rigoroza na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Po uspostavi NDH i rasnih zakona, nakon što je Korsky uhićen, ostao je bez namještenja. Premda je 1938. prešao na starokatoličku vjeru prilikom vjenčanja sa Verom rođ. Medić, morao je prijaviti imovinu (pola visoke prizemnice u Varaždinu naslijeđene od oca) te preuzeti žid. znak. U travnju 1942. molio da se iz logora pusti na slobodu njegova majka, ali je molba odbijena. Preživio je II. svj. rat skrivajući se u Zagrebu kod mnogobrojnih prijatelja i spavajući svaki drugi dan na drugom mjestu. Neki od njegovih sveučilišnih kolega postali su značajne ličnosti u vladi NDH i policiji koji su ga također skrivali i obavještavali o mjestu i vremenu policijskih racija. Unatoč tomu bio je dva puta uhićivan i zatvaran po nekoliko dana, ali je zahvaljujući istim utjecajnim prijateljima, njihovom zalaganju i činjenici da je bio u mješovitom braku te ponovno prešao sa starokatoličke vjere na katoličku bio je pušten iz zatvora. Tajno je surađivao s partizanima, slao sanitetski materijal i radio svjetiljke za NOV. Oslobođenje Zagreba i kapitulaciju Reicha i NDH dočekao je u Zagrebu i odmah postavljen za voditelja Istražnoga odsjeka Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 667. – HDA, RUR, Židovski odsjek. – KŽZ. – Osobni podaci ulaznika. – ŽOZ, Knjiga umrlih.
LIT.: Ernst, Alexander. Tko je tko u Hrvatskoj medicini. Zagreb 1994. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.