EPSTEIN, Julius, pijanist i glazb. pedagog (Zagreb, 7. VIII. 1832 – Beč, 1. III. 1926). Sin Samuela i Nanette rođ. Lichtenstein. Brat → Jacquesa i Sigismunda. Prvu pouku u glasoviru dobio je od Vatroslava Lichteneggera, glazb. ravnatelja zagrebačke katedrale, koji ga je već 1847. pripravio za prvi koncertni nastup. Od 1850. živio je u Beču te studirao na Konzervatoriju glasovir (August Halm) i kompoziciju (Johann Rufinatscha). Debitirao je 1852. i na Bečkom konzervatoriju djelovao 1867–1901. kao voditelj glasovirskoga odjela i glazb. pedagog. Istodobno je razvio koncertnu karijeru stekavši ugled kao pijanistički virtuoz, koji njeguje tradicionalni stil bečkoga klasicizma. Povremeno je priređivao koncerte i u Zagrebu, a prihod često darivao HGZ, čijim je počasnim članom bio imenovan. Bio je cijenjen nadasve po uzornim interpretacijama djela Wolfganga Amadeusa Mozarta (posebno glasovirskih koncerata), Ludwiga van Beethovena, Franza Schuberta te Johannesa Brahmsa s kojim je prijateljevao. Osobito se zauzimao za koncertno izvođenje tada gotovo nepoznatih glasovirskih skladba velikih majstora. Glavna su njegova pijanistička obilježja poštivanje stilske čistoće bez odstupanja od izvornika, profinjeno dinamičko stupnjevanje do najmanjih pojedinosti razrađena tehnika. Ugled i velika priznanja stekao je i kao pedagog, također vjeran tradiciji. Među njegove se učenike ubrajaju Gustav Mahler, Ignaz Brüll, Ella Pancera i Johann Schalk te dvojica glazbenika koji su poslije djelovali kao pedagozi u Zagrebu: Vatroslav Kolander i Ernest Krauth. Bavio se redakcijom izdanja glasovirske glazbe, osobito starijih majstora (Wilhelm Friedmann Bach, Domenico Scarlatti i dr.) pa je priredio zbirku Alte Meisterstücke für Klavier (1–3. Wien s. a.). Uredio je izdanje Mozartovih četveroručnih glasovirskih skladba, Beethovenovih klavirskih sonata i Mendelssohnovih Sabranih klavirskih djela (Sämmtliche Clavierwerke) te četvororučnih skladba Franza Schuberta, 3 serije u okviru kritičkog izdanja cjelokupnih djela (Kritisch Durchgesehene Gesammtausgabe, Leipzig 1884–1897). – Supruga Amalie rođ. Mauthner (? – ?, 1916) također je bila cijenjena koncertna pijanistica i često ga je pratila za drugim glasovirom. Njegove kćeri Rudolfina (čelistica) i Eugénie (violinistica) imale su uspješne solističke karijere, a sin Richard (Beč, 26. I. 1869 – New York, 1. VIII. 1919), učenik Gustava Mahlera i Roberta Fuchsa, bio je također koncertni pijanist i profesor glasovira na Bečkom konzervatoriju. Povremeno je nastupao i u Zagrebu, a prihod često darivao HGZ. Istaknuo se poglavito kao komorni glazbenik.
LIT.: (O prvom nastupu domaćeg umjetnika na glasoviru J. Epsteina). Agramer politische Zeitung, 22(1847) 35. – (Oproštajni koncert pijaniste Juliusa Epsteina). Agramer Zeitung, 27(1852) 246. – Th. Zloch (Z.): Concert des Landes-Musikinstitutes. Agramer Zeitung, 70(1895) 58. – (F. K. Kuhač): Julijo Epstein. Narodne novine, 67(1901) 233. – H. Schuster: Julius Epstein. Ein tonkünstlerisches Charakterbild zu seinem 70. Geburtstag. Wien 1902. – (Nekrolozi): Der Morgen, 4(1926) 977; Sv. Cecilija, 20(1926) 3. – E. Krauth: Julius Epstein. Morgenblatt, 47(1932) 214. – W. Kahl: Julius Epstein. U: Die Musik in Geschichte und Gegenwart, 3. Kassel–Basel 1954. – M. Menczigar: Julius Epstein (doktorska disertacija). Wien 1957. – Epstein Julius. Österreichisches Biographisches Lexikon 1815–1950, 1. Graz–Köln 1957. – Epstein, Julije. Muzička enciklopedija, 1. Zagreb 1971. – V. Katalinić: Epstein, Julius. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998. – Epstein, Julius. Hrvatska enciklopedija, 3. Zagreb 2001.