ELAZAR, David (Dado), general (Sarajevo, 27. VIII. 1925 – Tel Aviv, 15. IV. 1976). Sin Salamona (Monija) i Zlatice rođ. Levi. Kao dijete s roditeljima se doselio u Split, gdje je pohađao osnovnu i srednju školu. Nakon što mu je poč. 1933. umrla majka, s ocem se preselio u Zagreb, u kojem je boravio do 1940, kad je sa skupinom od 27 omladinaca u useljeničkoj kvoti Alijat hanoar emigrirao preko Turske, Sirije i Libanona u tadašnju Palestinu te se nastanio u kibucu Ein Šemer. God. 1946. stupio je u Palmah, udarnu žid. postrojbu, koju su Britanci izobrazili za borbu protiv osovinskih snaga (djelovala ilegalno od 1943. do uspostave Države Izrael), da bi za I. arapsko-izraelskoga rata (1948–49) sudjelovao u borbama oko Staroga grada u Jeruzalemu kao zapovjednik bojne Haportzim u sastavu brigade Harel. Potom je studirao ekonomiju i Bliskoistočne studije na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu. Za II. arapsko-izraelskoga rata 1956. pridružio se oklopnim postrojbama te kao zamjenik → H. Bar-Leva, zapovjednika 27. motorizirane oklopne brigade, sudjelovao u zauzimanju pojasa Gaze i u izbijanju na Sueski kanal. Zatim je obnašao dužnost zapovjednika svih oklopnih postrojba (1961–64). God. 1962. promoviran je u generalski čin. Kao zapovjednik Zapovjednoga područja Sjever (1964–69) osvojio je tijekom III. arapsko-izraelskoga ili tzv. šestodnevnoga rata (1967) u nepunih dva dana strateški važnu Golansku visoravan. Od 1969. obnašao je dužnost šefa operativnoga odjela Glavnoga stožera oružanih snaga, a u studenom 1971. bio je promoviran u čin general-poručnika. God. 1972. postao je zapovjednik Glavnoga stožera oružanih snaga. Zbog navodnih propusta u spremnosti izraelske vojske tijekom IV. arapsko-izraelskoga ili tzv. jomkipurskoga rata (1973), na zahtjev izr. premijerke Golde Meir podnio je 1974. ostavku te se povukao iz djelatne voj. službe. Do 1976. bio je na položaju direktora izr. brodarske kompanije ZIM. U Izraelu mnoge ustanove i ulice nose njegovo ime, a također i šuma posađena u njegovu čast kraj Ben Šemena. Pokopan je uz visoke počasti na voj. groblju Mount Herzl u Jeruzalemu. – Otac Salamon (Moni), trgovac (Gračanica, BiH, 27. V. 1900 – ?Split, 1975). Sin Davidov. U Zagreb se doselio iz Splita nakon smrti supruge 1933. te bio vlasnik radnje »Modna konfekcija« u Tratinskoj ul. u Zagrebu. U prijavi imovine vlastima NDH, 30. VI. 1941, navodi da je udovac sa sinom u Jeruzalemu, nastanjen kao podstanar na Novoj cesti (kod izvjesnog Obersona), bez ikakve imovine, osim 4000 din. gotovine i odjeće vrijedne 5000 din. Dugovao je za porez, za robu braći Wagner te stanarinu za svoju trg. radnju vlasniku lokala »arijevcu«; ukupno 16 383 din. Upisan u Kartoteku židovskoga znaka, ali se čini da znak nije preuzeo. Vjerojatno je prebjegao u Split, odakle se nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. priključio partizanima kao borac Splitskoga i Dinarskoga partizanskog odreda. Poslije je djelovao u štabu 8. korpusa. Nakon II. svj. rata ostao je u voj. službi kao pukovnik.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 667. – KŽZ.
LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. − H. Bartov: Dado, 48 Years and 20 Days, the Full Story of the Yom Kippur War and of the Man who led Israel’s Army. Tel-Aviv 1981. – Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999.