EHRMANN, Aleksandar, gospodarstvenik, mecena i diplomat (Podbuz, Ukrajina, 14. IX. 1879 – Zagreb, 13. IV. 1965). Sin Ignaca i Adele rođ. Liebermann. Brat Leona, Leopolda i Oskara. Odrastao je u obitelji veleindustrijalaca koji su se bavili drvnom industrijom. God. 1899–1908. pripremao se za vodeće položaje u drvnoj industriji kao zaposlenik nekoliko uglednih srednjoeuropskih drvoprerađivačkih kuća i to u parnoj pilani u Agnethelnu münchenske tvornice »Braća Freundlich« (1899–1901), zatim u dvorskoj tvornici parketa »Braća Engel« u Beču (1901–03) te u budimpeštanskoj drvnoj industriji »Mundus« (u vlasništvu obitelji Ehrmann), i to u postrojenjima u Ungvaru u Ugarskoj (danas Užgorod u Ukrajini), zatim u tvornici u Vratima u Gorskom kotaru kao voditelj opskrbe, i na kraju kao voditelj tvornice pokućstva u Varaždinu. God. 1907. u Varaždinu se oženio Dorom rođ. Wilczek (Varaždin, 5. XI. 1890 – Zagreb, 29. XII. 1971), kćeri imućnoga poduzetnika → A. Wilczeka i Elizabete rođ. Deutsch, s kojom je imao troje djece: Adu (?, 24. II. 1909 – ?), Hedi (?Zagreb, 11. X. 1913 – ?) i Leona (?Zagreb, 28. III. 1916 – ?). Iz Varaždina se preselio u Slavonski Brod, gdje je vodio postrojenje obiteljske drvoprerađivačke tvornice »Slavonija« d. d., koju je 1903. utemeljio njegov stariji brat Leon. Nakon bratove smrti, preuzeo je položaj gl. ravnatelja trg. društva »Slavonija« d. d. God. 1917–19. obnašao je i dužnost gradskoga zastupnika Slavonskoga Broda. Od travnja 1918. do ožujka 1919. živio je u Budimpešti, a potom se trajno nastanio u Zagrebu. U međuratnom razdoblju bio je nadravnatelj tvornice »Slavonija« d. d., generalni direktor Jugoslavenske šume d. d. iz Zagreba i »Una« d. d. iz Bosanske Dubice. God. 1921. utemeljio je Prvu jugoslavensku tvornicu vagona, strojeva i mostova d. d., Slavonski Brod (današnji »Đuro Đaković Holding« d. d.), a bio je i ravnatelj društva »Silvex« d. d. Uz to je bio i aktivan član zagrebačke Trgovačko-obrtničke komore i Zemaljskog saveza industrijalaca. U Zagrebu je živio na adresama: Mažuranićev trg, Ćirilometodska, Draškovićeva i Martićeva ul. God. 1922. od arhitekta Viktora Kovačića naručio je Projekt vile Ehrmann koja se nalazila u Jurjevskoj ul. Od obitelji Erdődy kupio je 1926. dvorac u Jastrebarskom zajedno s cijelim imanjem i lovištem te srednjovjekovne utvrde Okić i Lipovac koje su bile u sastavu jaskanskog vlastelinstva. Na imanju je pokrenuo proizvodnju vina »Mladina« (nekadašnje »Jaska vino« d. d., danas u sastavu »Agrokora«), uzgoj pilića, kasačkih konja i njem. doga. Ruševine utvrda Lipovac i Okić poklonio je Hrvatskomu planinarskomu društvu, a dvorac u Jastrebarskom preuredio u reprezentativni objekt u kojem je povremeno boravio 1926–39. U jugozap. krilu dvorca osnovao je prirodoslovni muzej koji je otvorio za javnost, a postav je uredio zoolog Miroslav Hirtz. God. 1936. tvornica »Slavonija« d. d. otišla je u stečaj, dok je Jugoslavenska šuma d. d. nastavila poslovati nakon saniranja sredstvima od prodaje jaskanskoga dvorca (1939). U nepoznato vrijeme Republika Portugal imenovala ga je počasnim konzulom, a tu je dužnost obnašao sve do 1945. Nakon uspostave NDH morao je prijaviti imovinu Uredu za obnovu privrede Ministarstva narodnoga gospodarstva NDH te davati kontribucije. Istodobno mu je bila zaplijenjena imovina. Sin Leon odveden je 1941. u njem. zarobljeništvo kao časnik vojske Kraljevine Jugoslavije, kći Ada je sa suprugom → J. Weinrebeom preuzela žid. znak, prešla na katoličanstvo i prebjegla u Split, dok je suprug kćeri Hedi, ginekolog Mladen Bival, izgubio mjesto liječnika u bolnici »Merkur« u Zajčevoj ul. Unatoč tomu poglavnik Ante Pavelić odredio je da se s Ehrmannom postupa kao s predstavnikom Portugala (poslije i Brazila) u NDH. U tom svojstvu izdavao je Židovima na svoju ruku vize za odlazak u Portugal (bogatim Židovima port. vlasti dozvoljavale su privremeni boravak do odlaska u druge zemlje). Premda je tijekom 1941. i 1942. novčano pomagao partizane, dolaskom komunista na vlast nakon II. svj. rata bila mu je zaplijenjena sva imovina, izgubio je pravo na mirovinu i preseljen je iz stana u Draškovićevoj ul. u manji u Martićevoj ul. Pokopan je u obiteljskoj grobnici u arkadama na Mirogoju. Njegova udovica Dora potom je preseljena u još manji stan, u Heinzelovoj ul., gdje je živjela do smrti. – U međuratnom razdoblju istaknuo se na kulturno-prosvjetnom planu, prije svega kao mecena. Bio je suosnivač Zagrebačke sekcije Automobilskoga kluba Kraljevine SHS (1924), Aerokluba »Zagreb« (1926), Udruženja za promicanje umjetničkog obrta »Djelo« (1926). Zoološku zbirku i arhiv obitelji Erdődy predao je 1937. gradu Jastrebarskom (veći dio zbirke danas se nalazi u Prirodoslovnom muzeju i Hrvatskom lovačkom muzeju u Zagrebu), a zbirku knjiga Hrvatskoj čitaonici u Jastrebarskom. Također je vrijednim predmetima i povijesnim ispravama darivao Družbu »Braća hrvatskoga zmaja« za njihov muzej u Ozlju. Za II. svj. rata poklonio je Gipsoteci grada Zagreba deset vrijednih isprava, a nakon rata darovao je Hrvatskom državnom arhivu šest folija Glagolskog misala iz XIV. st. Pomagao je i društvo »Hrvatski radiša«. Za zasluge u obnovi gospodarstva nakon I. svj. rata odlikovan je Ordenom Sv. Save III. reda i Ordenom Belog orla IV. reda. – Brat Leon, veleindustrijalac i trg. savjetnik (?, 1870 – Budimpešta, 27. IV. 1913). Godine 1903. utemeljio je drvno-prerađivačku industriju »Slavonija« d. d. u Slavonskom Brodu. Bio je predsj. uprave trg. društva »Slavonija« d. d. (1903–13), društva »Una« d. d. iz Budimpešte, društva »Faginae« d. d. iz Rijeke, član ravnateljstva Hrvatske eskomptne i mjenjačke banke d. d., član uprave »Mundusa« d. d., član uprave Compagnie forestière de l’ Afrique française. Na mjestu predsjednika uprave društva »Slavonija« d. d. naslijedio ga je brat Aleksandar. – Brat Oskar (?, 28. I. 1877 – Beč, 26. VIII. 1957) vodio je podružnicu tvornice »Slavonija« d. d. u Beču, koju je osamostalio nakon propasti majčine tvrtke 1936. – Rođak Samuel osnovao je 1895. u Zagrebu s trgovcem Eugenom Ferdinandom Botheom tvornicu namještaja »Bothe i Ehrmann« d. d. na Savskoj cesti, koja je opskrbljivala Carski i kraljevski dvor u Beču. Poduzeće je 1910. pretvoreno u dioničko društvo te uspešno poslovalo do pripojenja Austrije Trećem Reichu 1938 (i danas samostalno posluje u Beču).
IZV.: Adresar trgovačkih i industrijskih poduzeća u Bosni i Hercegovini. – Arhiv ŽOZ, Knjiga kontribucije. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 666. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28885. – Privatni arhiv obitelji Bival. – Telefonski imenik 1941.
LIT.: E. Laszowski: Jastrebarsko. Narodna starina, 14(1935) 35. – L. Dobronić: Dvor Jastrebarsko. Kaj, 8(1975) 1/2. – J. Horvat: Preživjeti u Zagrebu. Dnevnik 1943–1945. Zagreb 1989. – M. Ristović: U potrazi za utočištem. Jugoslovenski Jevreji u bekstvu od holokausta 1941–45. Beograd 1998. – J. Galjer: Likovna kritika u Hrvatskoj (1868. – 1951.). Zagreb 2000. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – Z. Šimončić Bobetko: Industrija Hrvatske od 1918. do 1941. godine. Zagreb 2005. – J. Hrženjak: Sto godina Hrvatskog autokluba. Zagreb 2006. – Z. Lakić: Gospodarstvo Broda na Savi od 17. st. do 1945. godine, arhivski i drugi izvori (katalog izložbe). Slavonski Brod 2006. – M. Fak: Aleksandar Ehrmann (1879–1965), veleindustrijalac i mecena (skica za portret). Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 41(2009).