EHRLICH, Abel, skladatelj (Kranz kraj Kalinjingrada, Rusija, 1915 – Tel Aviv, 30. X. 2003). Sin Arthura Baldwina Ben-Ziona i Else rođ. Eichelbaum, pranećak zagrebačkoga nadrabina → H. H. Jacobija. Nakon dolaska Adolfa Hitlera na vlast 1933, roditelji su ga poslali u Beč, a kad se i ondje pojačao antisemitizam, došao je 1934. u Zagreb stricu → I. Jacobiju, koji ga je upisao u glazb. školu »Polyhymnia«, gdje mu je učitelj bio Václav Huml. God. 1936. upisao se na zagrebačku Muzičku akademiju (solfeggio mu je predavao Franjo Lučić, harmoniju Fran Lhotka, a kontrapunkt Franjo Dugan). Za boravka u Zagrebu, skladao je četiri kratke opere, u kojima se sam pratio na glasoviru i pjevao sve uloge, a tri godine svirao je u orkestru zagrebačke Muzičke akademije. Kad su se potkraj 1930-ih pooštrili uvjeti prihvata i ostanka izbjeglica iz Trećega Reicha, otišao je u Albaniju, koja je tada bila jedina zemlja koja je još primala Židove s njem. putovnicom, preko Albanije je prije izbijanja II. svj. rata stigao u Palestinu. Studij je nastavio na Muzičkoj akademiji u Jeruzalemu, a nakon II. svj. rata u Darmstadtu u Njemačkoj. Predavao je na muzičkim akademijama u Tel Avivu i Jeruzalemu te na Bar-Illan sveučilištu u Ramat Ganu i Oranim koledžu. Isprva je bio pod utjecajem arapskoga i istočnjačkoga folklora, a potom je izgradio svojstven glazb. izričaj. Napisao je više od 3500 skladbi najrazličitijih žanrova te bio jedan od izr. skladatelja s najvećom međunarodnom reputacijom. Dobitnik je nagrade Zaklade Alte Kirche (1972) i Nagrade Izrael (1997). U Izraelu je uživao glas »predstavnika zagrebačke muzičke škole« te je uvijek isticao školovanje u Zagrebu i znanje, koje je ondje stekao (posebice Jakova Gotovca) te prve skladbe, nastale upravo u Zagrebu. Uvršten je u Guinnessovu knjigu rekorda kao skladatelj s najvećim opusom.
LIT.: (Nekrolozi): D. Mihalek, Jutarnji list, 6(2003) 1966. – Isti, Most, bilten Udruženja Jevreja iz bivše Jugoslavije u Izraelu, 51(2003), XII.