EHRENPREIS, Mordehaj (Marko, Marcus), rabin (Lavov, Ukrajina, 25. VI. 1869 – Saltsjöbaden, Švedska, 27. II. 1951). Bio je sin vlasnika hebrejske tiskare. Kao apsolvent Hochschule für die Wissenschaft des Judentums u Berlinu istodobno je pohađao i nastavu na njem. svjetovnim sveučilištima. Karijeru rabina počeo je Đakovu (1896–1900), gdje je održavao veze s Josipom Jurjem Strossmayerom. Sa suprugom Ernestinom bio je sudionik Prvoga cionističkog kongresa u Baselu u kolovozu 1897. kao jedini s hrv. prostora (uz rabina → A. Kaminku i Riječanina → J. Lazarusa) te jedan od začetnika cionizma na hrvatskom prostoru. Prijateljevao je i s Theodorom Herzlom, preveo na hebrejski poziv na osnivački kongres cionističkoga pokreta u Baselu i u Đakovu složio slog za tisak. Njegov Decenij cionizma, predavanje održano 1906. u cionističkom društvu »Theodor Herzl« u Osijeku, objavljeno iste god., jedna je od prvih cionističkih brošura na slavenskom jugu. Bio je jedan od prvih i najznačajnijih suradnika Židovske smotre. Iz Đakova je 1900. otišao u Sofiju, gdje je do 1914. bio vrhovni rabin Bugarske. Zauzimao se za bolji položaj manjina na Balkanu, te u misiji bug. kralja Ferdinanda I. god. 1913. putovao po eur. metropolama. Od 1914. do smrti bio je gl. rabin u Stockholmu. Također je kao predsj. švedske sekcije Svjetskoga židovskoga kongresa od njezina osnutka 1944. sudjelovao u planiranju Wallenbergova pothvata da spasi mađ. Židove. Od 1884. surađivao je u mnogim žid. glasilima, ponajprije u časopisima Ha-Maggid i Ha-Shiloah. U svojim ranim tekstovima kritizirao je gledište Ahada Ha-Ama da se hebrejska književnost treba ograničiti na žid. teme, smatrao je da je zadaća hebrejske književnosti udovoljiti svim potrebama Židova koji žive u okružju eur. kulture. Poslije je, međutim, izrazio mišljenje da hebrejska književnost njegova naraštaja nije sposobna ostvariti oslobađajuću sintezu između opće eur. kulture i naslijeđene kulture žid. manjine. Nakon 1908. sasvim se udaljio od cionizma (u smislu naseljavanja Židova u Palestini, odnosno Izraelu), predao se svom rabinskom pozivu te postao zagovornik tzv. spiritualnog nacionalizma, u uvjerenju da Židovi trebaju ostati u dijaspori jer samo tako mogu ispuniti svoje poslanje. U Švedskoj je, na šved. jeziku, 1946. objavio autobiografiju Mitt liv mellan öster och väster, koja je 1953. prevedena i na hebrejski jezik. God. 1928. osnovao je švedsko-žid. časopis Judisk Tidskrift, izdao na švedskom Židovsku enciklopediju, a također je i surađivao u različitim enciklopedijama te prevodio hebrejsku modernu literaturu na švedski. Od 1935. profesor je na Sveučilištu u Stockholmu. Na šved. jeziku objavljeno mu je 20-ak knjiga.
LIT.: Ž. J. Lador-Lederer: Tri fragmenta o cionizmu. U: Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i u Hrvatskoj. Zagreb 1998. – Lj. Dobrovšak: Hrvatska javnost prema Židovima krajem 19. stoljeća (za vrijeme Dreyfusove afere od 1894.–1899.) (magistarski rad). Zagreb 2003. – Ista: Prvi cionistički kongres u Osijeku 1904. godine. Časopis za suvremenu povijest, 37(2005) 2. – Ista: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013. – http://sv.wikipedia.org/wiki/Marcus_Ehrenpreis, pristupljeno 14. IV. 2011. – http://de.wikipedia.org/wiki/Mordechai_Ehrenpreis, pristupljeno 24. VI. 2011.