DRUCKER, Leo (Držić), pisac i prevoditelj (Zagreb, 15. I. 1910 – Zagreb, 13. III. 1986). Sin Roberta i Milke rođ. Heinrich, preudate Hoffmann. U nepoznato doba prezime Drucker promijenio je u Držić. Maturirao je 1928. u zagrebačkoj Klasičnoj gimnaziji, a pravo s rigorozom doktorirao 1933. na Pravnom fakultetu u Zagrebu. God. 1935–45. bio je perovođa i tajnik Gradskoga poglavarstva u Zagrebu, 1945–47. referent u Gradskom NO u Zagrebu, do 1948. voditelj Planskog odjela u komunalnom poduzeću »Čistoća«, potom do umirovljenja 1976. voditelj Komercijalnog i financijskog odjela te gl. urednik informativne službe u Građevinskom poduzeću »Viadukt«. – Rat je preživio zahvaljujući mješovitu braku s Almom rođ. pl. Jelić, ali morao je vratiti staro prezime Drucker. Po uspostavi NDH njegova je majka predala molbu za oslobođenje od nošenja žid. znaka u kojoj je navela kako je, 1932. bio zatvoren na Hvaru radi širenja hrv. državne ideje. Po nalogu iz Ureda poglavnika (upućenog na ruke Eugena Kvaternika u RUR) od 31. XII. 1941. bio je izuzet od mjera protiv Židova. Za njega je intervenirao i nadbiskup Alojzije Stepinac navodeći da ga osobno poznaje te da je »dobar hrvatski nacionalist«. Na osobito zauzimanje ministra Mladena Lorkovića, s kojim je išao u gimnaziju, odredbom Poglavnika od 27. XI. 1941. priznata su mu arijska prava, ali kako »iz tehničkih razloga« do sred. srpnja 1941. nisu o tom bili izdani dekreti, po ministrovu nalogu 19. VII. 1941. za njega je kod ustaškoga redarstva intervenirao šef ministrova kabineta Ivan Kolak. U ljeto 1942. molio je Eugena Kvaternika za intervenciju po pitanju produženja »dopustnica« za svoju majku, očuha Teodora Hoffmanna, brata Željka i njegovu suprugu te za sestru Zorku Gregurić, »koji su u stalnoj opasnosti da budu pogođeni obćim mjerama…« – U književnosti se javio 1937. humoreskom Pristojnost (Omladina, 4). Otada objavljuje groteske, humoreske, kozerije, basne, kratke šale, novele, crtice, putopise i recenzije u dnevnim i tjednim listovima te u satiričnim publikacijama Omladina, Hrvatski dnevnik, Zagreb, Ošišani jež, Preporod, Šilo, Satyricusova humoristična knjižica, Zabavnik, Osa, Kerempuh, Telegram, Jež, Republika, Ježev kalendar i dr. God. 1956. objavio je knjižicu humoreski Za svaki slučaj (s ilustracijama Otona Reisingera), a 1980. humoristični roman Magarcima pucaju rebra, oživjevši sukobe Gradeca i Kaptola u XVII. st. Humoreska Čovjek bez mozga uvrštena je u Antologiju hrvatskog humora (Zagreb 1975). Prevodio je s engleskoga, njemačkoga, bugarskoga i franc. jezika. Ističu se Portret umjetnika u mladosti Jamesa Joycea (Zagreb 1981), proze Thomasa Manna Smrt u Veneciji (Zagreb 1979) i Mali gospodin Friedemann (Zagreb 1979), Sat njemačkoga Siegfrieda Lenza (Zagreb 1979) te osobito prijevod djela Kennetha Clarka Civilizacija, za koji je 1973. dobio Nagradu grada Zagreba i Nagradu Društva hrvatskih književnih prevodilaca. S engleskoga je preveo romane i pripovijetke Marka Twaina Yankee na dvoru kralja Arthura (Zagreb 1948), Život na Mississippiju (Zagreb 1949), Novčanica od milijun funti (Zagreb 1955, Sarajevo 1964²) i Lov na dvoličnu puru (Zagreb 1964), Otok s blagom Roberta Louisa Stevensona (Zagreb 1953), Doživljaje A. Gordona Pyma Edgara Allana Poea (Zagreb 1955), s njemačkoga znanstveno-popularno djelo Afrika Heinricha Schiffersa (s predgovorom Naši afrički putnici, Zagreb 1962), Poslove gospodina Julija Cezara Bertolta Brechta (Zagreb 1976), Sastanak u Telgteu Güntera Grassa (Zagreb 1981), s francuskoga Podmorske kontinente Rogera Maya i Nika Sandersa (Zagreb 1962), Tajnog putnika Georgesa Simenona (Zagreb 1962), s bugarskoga Bugarske narodne priče (Beograd 1948), Priče i basne Elina Pelina (Zagreb 1949) i djelo U svijetu priča Angela Karalijčeva (Zagreb 1957). Bio je suosnivač Društva hrvatskih književnih prevodilaca, član njegova Upravnoga odbora, tajnik i predsj. u tri mandata (1964–65, 1967–68, 1971–74), član predsjedništva Zajednice književnih prevodilaca Jugoslavije (1972–74), tajnik Hrvatskog centra PEN-kluba (1976–86) te urednik biblioteke Društva hrvatskih književnih prevodilaca od njezina pokretanja 1978. Služio se pseudonimima Dicek, L. Štampar, L. Tomičin, Dominik Picek, Delock i različitim šiframa. – Brat Željko, službenik (Zagreb, 8. VI. 1911 – ?, 1941–1945). U međuratnom razdoblju bio je zaposlen u Našičkoj tvornici tanina i paropila d. d. Na molbu majke, s njom i njezinim drugim suprugom T. Hoffmannom, u rujnu 1941. bio je oslobođen nošenja žid. znaka te im je do daljnjeg dopušten nesmetani boravak na području NDH. Također je, na molbu, iz zbirnoga logora u Loborgradu u studenom 1941. puštena na slobodu njegova zaručnica Julija Kaufer, kći Armina Kaufera i Ane rođ. Stern, a zagrebački nadrabinat je 9. XI. 1941. izdao uredovnu potvrdu da ne postoji nikakova prepreka da sklope brak. Oboje su skončali na nepoznatom mjestu.
DJELA: Za svaki slučaj. Zagreb 1956. – Magarcima pucaju rebra. Zagreb 1980.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 666. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27270, 27840, 28642, 29666. – HDA, Komisija za popis žrtava rata, Popis žrtava rata 1941–1945.
LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 7(1933) 3. – Odvjetnik M. Matošec (M. M.): Leo Držić, Za svaki slučaj. Vjesnik, 17(1956) 3690. – T.: Najaktuelniji kontinent. Školske novine, 13(1962) 18. – I. Mandić: Epohalno djelo. Kenneth Clark, Civilizacija, preveo dr Leo Držić. Vjesnik, 34(1973) 9290. – B. Kamenski (B. Ka.): (Nekrolog). Večernji list, 30(1986) 8162. – N. Dragojević i F. Cacan: Svjetska književnost u hrvatskim prijevodima (1945–1985). Zagreb 1988. – T. Držić i M. Tušek-Šimunković: Držić, Leo. Hrvatski biografski leksikon, 3. Zagreb 1993. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.