DOJČ, Vera (Deutsch), pedagoginja i žid. aktivistica (Zagreb, 18. IX. 1920 – Caracas, 31. III. 2004). Kći Oskara Becka i Antonije rođ. Steiner. Pohađala je žid. osnovnu školu u Zagrebu. U gimnaziji se priključila Hašomer Hacairu, a kao studentica germanistike i romanistike učlanila se u SKOJ. Po uspostavi NDH prebjegla je s obitelji na Sušak, učlanila se u KPJ, počela sudjelovati u organiziranju ustanka. U listopadu 1941, priključila se partizanima djelujući kao pozadinska polit. djelatnica u Istri, potom borac i prosvjetna djelatnica. Poč. 1942. radila je u delničkom partizanskom logoru te bila zarobljena prilikom napada Talijana na logor Tuhobić 12. XI. 1942. U proljeće 1943. održavala je tečajeve za prosvjećivanje žena u kotaru Vrbovsko i Delnice, u rujnu 1943. izabrana u kotarski odbor AFŽ Delnice, bila nastavnica u partizanskoj gimnaziji u Prokuplju. Dobitnica je Partizanske spomenice 1941. Nakon II. svj. rata kratko je boravila s obitelji u Zagrebu, potom otišla u Beograd, odakle se 1957. preselila u Bjelovar, Varaždin i potom u Ljubljanu, gdje je završila započeti studij. God. 1968. vratila se u Zagreb i angažirala u ŽOZ kao potpredsjednica i predsjednica Ženske sekcije i članica socijalne sekcije Kuratorija doma »Lavoslav Schwarz«, suosnivačica prosvjetne sekcije. Bila je vrsna prevoditeljica s jidiša. – Suprug Božo, oficir (Križevci, 15. I. 1920 – Zagreb, 12. X. 1999). Sin Mavre i Eugenije rođ. Goldberger. U listopadu 1941. djelovao je kao pozadinski polit. radnik u Istri, a poslije se priključio partizanima djelujući kao komesar bataljuna u 13. primorsko-goranskoj brigadi, a potom komesar bataljuna i obavještajni oficir u jedinicama 25. divizije. Dobitnik je Partizanske spomenice 1941. Nakon II. svj. rata pukovnik je JNA.
LIT.: Žene Hrvatske u NOB, 1. Zagreb 1955. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Bilten ŽOZ, 1990, 16. – M. Altarac Hadji-Ristić: Vera Dojč, rođ. Beck. Ha-kol, 2004, 83.