DIDAK PIR (Didacus Pyrrhus Lusitanus, Jacobus Flavius Eborensis, pr. ime Isaia Koen), pjesnik (Évora, Portugal, 5. IV. 1517 – Dubrovnik, 16. V. 1599). Potječe iz bogate žid. obitelji. Školovao se na uglednim učilištima u Portugalu (vjerojatno Lisabon) i Španjolskoj (Salamanca), no 1535. s obitelji je bio prisiljen otići u progonstvo u Englesku, potom 1536. u Liège i Louvain. Od 1540. boravio je u Italiji, isprva u Ferrari, gdje je objavio prvu zbirku pjesama Carmina; god. 1551. je u Anconi, a od 1552. u Rimu. Nakon izbora pape Pavla IV. (1555), kao Židov morao se ponovno iseliti, prvo u Carigrad, potom u Dubrovnik, gdje je njegov boravak prvi put dokumentiran 1558. i gdje je ostao do smrti. Prevodio je trg. ugovore s portugalskoga i hebrejskoga na talijanski, a prema nekim pretpostavkama podučavao je klasične jezike i književnost. Bio je u bliskim odnosima s pripadnicima uglednih dubrovačkih obitelji (Mavrom Vetranovićem, Matijom Benešićem, Dinkom Ranjinom, Grgurom Budislavićem, Marojem Kabužićem), koje je opjevao u djelu De illustribus familiis quae hodie Rhacusae exstant, za što ga je dubrovački Senat 1583. nagradio s 15 dukata. Poznatom dubrovačkom liječniku i prirodoslovcu Tomi Budislaviću, prijatelju i meceni, posvetio je zbirku od pet pjesama Encomiastes, dok se njegovim najopsežnijim i najambicioznijim djelom smatra zbirka Cato Minor. Bio je pjesnik kratkih, prigodnih formi, što vjerojatno nije posljedica samo njegova osobna nagnuća nego i činjenice da je kao izbjeglica neprestano morao ugađati moćnim mecenama. Za boravka u Dubrovniku objavio je većinu tekstova, a posmrtno mu je objavljena pjesnička poslanica upućena Paolu Manuziju Epistola ad Paulum. U rukopisu je ostavio tri knjige elegija Elegiarum libri tres ad Dominicum Slatariccium, knjigu lirskih pjesama Patavinae scholae rectorem et equitem splendissimum i nedovršeni epilij o dubrovačkom patronu sv. Vlahi Divus Blasius Rhacusanus De Blasio, rhacusanae republice patrono. U svojim je pjesmama pjevao o Dubrovniku kao o mjestu, koje mu je pružilo mir i spokoj. Svojim je djelima dao veliki doprinos hrv. latinizmu, ali i istraživanju kult. povijesti Dubrovnika.
DJELA: Carmina. Ferrara 1545. – Epistola ad Paulum. Ferrara 1563. – De illustribus familiis quae hodie Rhacusae exstant. Venetiis 1582, Cracoviae 1582², Ragusii, Trevisan 1790³, Dubrovnik 1903. – Encomiastes. Cracoviae 1583. – Cato Minor sive dysticha moralia ad Ludimagistros Olyssiponenses. Accessere nova epigrammata, et alia nonnulla eodem Auctore. Opus pium, et erudiendis pueris adprime necessarium. Venetiis 1592, Venetiis, Apud Felicem Val. Grisium, 1596².
LIT.: Đ. Körbler: Život i rad humanista Didaka Pira Portugalca. Rad JAZU, 1917, 216. – J. Tadić: Jevreji u Dubrovniku do polovine XVII stoljeća. Sarajevo 1937. – D. Novaković: Portugalski Židov, posljednji veliki pjesnik hrvatskoga humanizma. Vijenac, 7(1999) 136. – Didacus Pyrrhus. Enciklopedija Jugoslavije, 2. Zagreb 1956. – D. Novaković: Didak Pir. Hrvatski biografski leksikon, 3. Zagreb 1993. – Isti: Didak Pir. Leksikon hrvatskih pisaca. Zagreb 2000. – Didak Pir. Hrvatska enciklopedija, 3. Zagreb 2001. – V. Miović: Židovski geto u Dubrovačkoj Republici (1546.–1808.). Zagreb–Dubrovnik 2005.