DIAMANTSTEIN, Bruno, činovnik i logornik (Prostějov, Češka, 1906 – logor Jasenovac, 1942). Sin Ljudevitov. Po uspostavi NDH, u lipnju ili srpnju 1941, je uhićen te preko Gospića deportiran u logor Slana na Pagu, gdje se zbližio s ustaškim zapovjedništvom i bio postavljen za logornika. Nakon napuštanja Paga, bio je logornik u jasenovačkom logoru u Krapju (Jasenovac I), potom prvi logornik u središnjem jasenovačkom logoru Ciglani (Jasenovac III). Bio je jedan od ukupno 22 logornika, odnosno jedan od šestorice logornika Židova u jasenovačkim logorima 1941–45. Iako je neke uspio spasiti ili barem odgoditi smrt te dio preživjelih smatra da je pomagao i spašavao koliko god je mogao, prema većem dijelu svjedočanstava bio je jedan od ozloglašenih suradnika ustaškoga zapovjedništva (uz → H. Spillera i u nešto manjoj mjeri → B. Wienera). Uživao je velike povlastice, kretao se slobodno izvan logora, primao plaću i raspoređivao logoraše na posao te ih nemilosrdno zlostavljao kako bi se dodvorio logorskoj upravi. Tvrdi se kako je bio blizak sa zapovjednikom jasenovačkog logora Vjekoslavom (Maksom) Luburićem. Javno je strijeljan sa Spillerom kao jedan od sudionika »zlatne afere«.
IZV.: HDA, ZKRZ GUZ, br. 306, kut. 15, 3777, 3782.
LIT.: A. Miletić: Koncentracioni logor Jasenovac, 2–3. Beograd–Jasenovac 1986–1987. – M. Sobolevski: Židovi u kompleksu koncentracijskog logora Jasenovac. Zagreb 1996. – M. Kolar-Dimitrijević: Sjećanja veterinara Zorka Goluba na trinaest dana boravka u logoru Jasenovac 1942. godine. Časopis za suvremenu povijest, 15(1983) 3. – Sećanja Jevreja na logor Jasenovac. Beograd 1972. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.