HERMANN-FISCHER, Marijana (Fischer-Herman, Fišer-Herman), medicinska biokemičarka (Čepin kraj Osijeka, 7. X. 1897 – Brdovec kraj Zaprešića, 8. I. 1994). Kći → Mirka Hermanna i Malvine rođ. Steingraber. God. 1928. zavičajnost je stekla u Zagrebu. Srednju školu polazila je u Beču (1911–14) i Osijeku, gdje je i maturirala 1916. Studij kemije i fizike završila je na Filozofskom fakultetu u Beču 1921, gdje je iste godine i doktorirala na biokemiji u nobelovca Edmonda H. Fischera tezom Versuch, Urobilinogen aus Stuhl zu isolieren. God. 1923. nastavila je studij anatomije, fiziologije i fiziološke kemije u Beču, a 1931–32. studirala je botaniku i farmakognoziju u Zagrebu. Docentica je postala 1946, izvanredna profesorica 1953, a redovita 1958. na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu. God. 1922. zaposlila se u tvornici »Kemika« u Zagrebu, a 1923–24. radila u Općoj poliklinici u Beču, zatim do 1925. u tvornici »Koreska« također u Beču. Radom u Higijenskom zavodu i Školi narodnoga zdravlja u Zagrebu 1926–41. postala je priznata stručnjakinja za analizu živežnih namirnica, pitkih i otpadnih voda i ovlaštena sudska toksikologinja. Nakon specijalizacije u Varšavi 1935. i Londonu 1939, o proizvodnji i standardizaciji inzulina, utemeljila je Odjel za proizvodnju inzulina u Zagrebu. Uspostavu NDH dočekala u Turskoj kamo je u veljači 1941. otputovala sa suprugom Josefom Fischerom po nalogu Ureda za raspodelu pamučnoga prediva u Beogradu nadležnoga za nabavku pamuka za sve predionice na teritoriju Kraljevine Jugoslavije, a u obiteljsku vilu na Bijeničkoj cesti 9. V. 1941. uselio se ustaški pukovnik Mijo Seletković. God. 1943–44. radila je u Zavodu za bakteriologiju u Jeruzalemu na proizvodnji cjepiva protiv pjegavoga tifusa, a 1944–45. kao namještenica UNRRA u El Shattu je organizirala život izbjeglica u logoru. Nakon II. svj. rata (1945–46) vodila je Klinički laboratorij Zakladne bolnice (danas KB »Sveti Duh«) u Zagrebu, a 1946. prešla je na Farmaceutski fakultet, gdje najprije organizira katedru, a potom i Zavod za kliničku kemiju, koji se razvio u samostalni studij medicinske biokemije. Uz to je 1956. organizirala i potom godinama vodila dijagnostički laboratorij u Zavodu za zaštitu majke i djeteta. God. 1946. postala je docentica, 1953. izvanredna profesorica, 1958. redovita profesorica na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu, gdje je predavala biokemiju i medicinsku biokemiju do umirovljenja 1968. Od 1960. bila je i znanstvena suradnica Zavoda za transfuziju krvi. Začetnica je znanstvenoga pristupa transfuziologiji u Hrvatskoj. Gl. područje njezina znanstvenoga rada bila je klinička kemija i biokemija. Bavila se izradbom kliničko-kemijskih analitičkih metoda, posebice metoda za mjerenje enzima, te ispitivanjem biokemijskih karakteristika nekih metaboličkih anomalija, problemima ishranjenosti djece i profesionalnim bolestima. Svojim je radom pridonijela ugledu hrv. kliničke kemije u Europi. Objavila je mnogobrojne znanstvene i stručne radove u domaćim i inozemnim časopisima: Arhiv za kemiju i tehnologiju (1939–40), Zeitschrift für Hygiene und Infektionskrankheiten (1944), Acta medica Iugoslavica (1950, 1952–53, 1955–58, 1967, 1973, 1976, 1980), Higijena (1951–52), Acta pharmaceutica Jugoslavica (1953–55, 1958, 1962, 1965–66, 1969), Biochemische Zeitschrift (1953), Farmaceutski glasnik (1955–56, 1959, 1961–63, 1965, 1969–70), Liječnički vjesnik (1956, 1970), Bilten Centra za zaštitu majke i djeteta (poslije Arhiv za zaštitu majke i djeteta; 1957, 1959, 1961, 1963, 1965–67, 1974), Bilten transfuzije (1958, 1964–65, 1967, 1971), Clinica chimica acta (1958, 1961, 1966, 1970), Lancet (1958), British Journal of Dermatology (1962), Anali Kliničke bolnice »Dr M. Stojanović« (1968), Zeitschrift für klinische Chemie und klinische Biochemie (1970, 1975), American Journal of Clinical Nutrition (1973), Bilten za hematologiju i transfuziju (1973), Arhiv za farmaciju (1976). Autorica je više udžbenika, priručnika i skripata o kliničko-biokemijskim pretragama, a bavila se i prevoditeljstvom te je, sama ili u suradnji, prevela dva izdanja knjige Dinamička biokemija (autor E. Baldwin; Zagreb 1960, 1966), priručnik Bilješke o kemijskoj patologiji u kliničkoj medicini (autori J. A. Owen i C. W. Baird, Zagreb 1963) te Kliničku kemiju u dijagnostici i terapiji (autori J. F. Zilva i P. R. Pannall te P. D. Meyne u 3. izd., Zagreb 1979, 19842, 19923). Bila je članica Société de chimie biologique u Parizu i Biochemical Society u Londonu. God. 1953. utemeljila je današnje Hrvatsko društvo medicinskih biokemičara i bila mu prva predsjednica. God. 1978. dobila je Nagradu za životno djelo toga društva.
DJELA: Kemija bez formula. Zagreb 1940. – Kliničko-biokemijske pretrage. Zagreb 1956. – Osnovne standardne metode iz kliničke biokemije (suautor), 1–2. Beograd 1961, 19622. – Bakteriološke i kemijske pretrage likvora (suautori H. Weissglass i K. Arko). Beograd 1964.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 676.
LIT.: Spomenica Farmaceutskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. 75 godina farmaceutske nastave na Sveučilištu u Zagrebu 1882–1957. Zagreb 1958. – Spomenica u povodu stote obljetnice osnutka studija farmacije na Sveučilištu u Zagrebu 1882–1982. Zagreb 1983. – O. Borčić: Povodom 90. rođendana prof. dr. Marijane Fišer-Herman. Jugoslavenska medicinska biokemija, 7(1988) 1. – Ista: (Nekrolog). Farmaceutski glasnik, 50(1994) 5. – J. Šikić: Fišer-Herman, Marijana. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1988. – B. Štraus: Marijana Fišer-Herman. U spomen mom bratu Miši Montilju. Novi Omanut, 7(1999) 36/37. – Marijana Fišer-Herman (1897.–1994.) uz stotu godišnjicu rođenja i petu obljetnicu smrti (priredio S. Laljak). Zaprešić 1999.² – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – http://www.kbsm.hr/klinkemija/HDMB/BiochMedARHIVA/vol_03_6_1993/09_In_memoriam_Fisher_Herman_vol03-6-1993-2.pdf, pristupljeno 27. I. 2011.