ALEKSANDER-KUNJINA, Irina (Fejnberg, Alexander), književnica i prevoditeljica (Sankt Peterburg, Rusija,15. VI. 1900 – Ženeva, Švicarska, 13. XII. 2002). Kći rus. višega državnoga činovnika Jefima Iljiča Kunjina (pr. prezime Feinberg). U Sankt Peterburgu 1917. završila gimnaziju i potom studirala na Filozofskom fakultetu. Za studija se kretala u prorevolucionarnim književnim i umjetničkim krugovima. Zbog polit. nesigurnosti nakon izbijanja Oktobarske revolucije s obitelji je izbjegla u Bjelorusiju pa u Ukrajinu (Kijev), gdje se, vjerojatno 1919, ponovno upisala na Filozofski fakultet. S prvim mužem rus. časnikom Černovom i sinom Šurikom došla je 1921. u Zagreb, gdje je upoznala odvjetnika → Božidara Aleksandera, člana tada imućne i utjecajne obitelji. Studirala je na zagrebačkom Pravnom fakultetu 1922, no nakon smrti sina krajem 1922. ili poč. 1923. razišla se s mužem i vratila u Sankt Peterburg. Ondje je radila kao kazališna i filmska recenzentica za Pravdu, a zatim i kao filmska glumica i scenaristica. Nakon udaje za B. Aleksandera 1926. vratila se u Zagreb, gdje je u Đorđićevoj ul. (1926–38) držala salon u kojemu su se okupljali zagrebački književnici i umjetnici koje je njezin suprug novčano potpomagao. Od sred. 1938. boravila je u Opatiji, a potom do sred. 1939. u Parizu, gdje joj se liječio suprug te u Lausanni u Švicarskoj. U Zagreb se vratila 1940, no 1941. s krivotvorenom je putovnicom napustila zemlju te sa suprugom boravila u SAD (na Floridi i u New Yorku). Zbog sumnji za navodnu komunističku propagandu i problema s McCarthyjevom komisijom preselila se iz New Yorka u Pariz (1955–60), a potom živjela u Švicarskoj (La Tour-de-Peilz i Ženeva). – Do 1930. bila je članica Saveza sovjetskih književnika, a poč. 1941. Društva novinara Jugoslavije. Književnošću se počela baviti u Sankt Peterburgu 1923. Bila je scenaristica filmova za djecu u studiju redatelja Leonida Trauberga i Grigorija Kozinceva, pisala je književne i filmske recenzije za tamošnje listove, sastavljala tekstove za glazbene komedije i romanse. Objavljivala je na ruskom, francuskom, engleskom i hrv. jeziku. Kao svoje knjiž. uzore navela je Serapijonovu braću i Jevgenija Zamjatina Ivanoviča (Komedija, 1937). Surađivala je u periodicima Obzor, Vijenac, Književnik, Nova Evropa i Socijalna misao, u rus. listovima javljala se prilozima iz umjetnosti te upozorila na značenje skupine »Zemlja«. Prevela je na hrvatski nekoliko slikovnica i knjiga za djecu (Dr Jaoboli i životinje, 1935. i dr.), roman Jevgenija Ivanoviča Zamjatina Tamo gdje je vrag rekao laku noć (1931), poemu Dvanaestorica Aleksandra Bloka (Književnik, 1935), no ti prijevodi nisu naišli na povoljnu kritiku, a Josip Badalić ocijenio ih je kao »primjer neodmjerenosti prevodilačkih pretenzija« (Rusko-hrvatske književne studije. Zagreb 1972), dok je sâma u memoarima napisala kako su ih jugoslav. znalci držali »tatarskom najezdom«. Od 1924. do 1926. uglazbljeno je tridesetak njezinih pjesama. Prva mladenačka zbirka Pesni objavljena je u Kijevu, a prvi roman Duglas Tweed napisan je pod utjecajem amer. književnosti. Radnja drugoga romana Tol’ko fakty, sir odvija se na lokacijama njezina prvoga izbjeglištva: u Boki kotorskoj, Herceg Novom, Sarajevu, Zemunu i Zagrebu. Biografska drama Puškin bila je izvedena u HNK u Zagrebu 1937. u režiji Tita Strozzija. Pisala je i novele; Mikrobiografija (1944) o partizanki izašla je istodobno na ruskom i engl. jeziku, Landrat (1953) je ušla u engl. antologiju rus. novele. Prema Krležinoj noveli Hodorlahomor Veliki objavila je djelo Round Trip to Eternity. Autorica je i predgovora knjizi Nikolaja Nikitina Zločin Kirika Ruđenka (Zagreb 1932). Posmrtno joj je objavljena memoarska proza Svi životi jedne ljubavi (2003). Drži se da je poslužila kao prototip za likove Madeleine Petrovne u drami U agoniji i Bobočke u Povratku Filipa Latinovicza Miroslava Krleže, Irine Aleksandrove Bessmertne u romanu Giga Barićeva Milana Begovića. Portretirali su je, među ostalim, Krsto Hegedušić, Mladen Kauzlarić, Omer Mujadžić, Oton Postružnik, Ivan Tabaković. Dokumentarni filmski zapis o njoj načinio je Željko Senečić 1998. u njezinu stanu u Švicarskoj. Potpisivala se pseudonimima Frank S. Grainger, I. K. A.-r, Ikar.
DJELA: Pesni. Kiev 1918. – Douglas Tweed. Moskva 1925. – Tol’ko fakty, sir. Berlin 1933 (Samo činjenice, molim! Zagreb 2007). – Krasnaja freska. Pariz 1938. – The Running Tide. New York 1943. – This is Russia. Philadelphia 1947. – Round Trip to Eternity. Washington 1953. – Svi životi jedne ljubavi. Zagreb 2003. – Douglas Tweed i ostali. Zagreb 2011.
LIT.: S. Devčić: Ruski roman koji se dotakao i nas. Hrvatska revija, 6(1933) 9. – S. Kranjčević: Roman Irine Kunjin-Aleksander. Književnik, 6(1933) 4. – I. Esih: Zagrepčanka – autorica ruskog romana. Ženski list, 12(1936) 3. – J. Bobek (B): Irina Kunjina-Aleksander: »Puškin«. Morgenblatt, 52(1937) 71. – M. Ćurčin: »Puškin« Irine Kunjine Aleksander. Nova Evropa, 30(1937) 5. – S. Dvoržak: Puškin. Književnik, 10(1937) 5. – V. Kovačić: »Puškin«. Hrvatski dnevnik, 2(1937) 302. – B. Livadić: Irine Kunjine-Aleksander »Puškin«. Hrvatska revija, 10(1937) 5. – R. Marinković (R. M.): Teatarske marginalije uz Puškina itd. Ars, 1(1937) 3/4. – B. Mašić (B. M.): Scensko pričanje burnog i tragičnog života Aleksandra S. Puškina. Novosti, 31(1937) 83. – P. C.: Proslava stogodišnjice u zagrebačkom kazalištu. Politika, 34(1937) 10358. – Razgovor s Irinom Kunjinom-Aleksander. Komedija, 4(1937) 10(142). – M. Singer: The Running Tide. Narodni glasnik, 36/37(1944), 28. III. – N. Simić: Od »Podravskih motiva« do »Antibarbarusa«. (Razgovor vodio Kemal Mujičić). Oko, 8(1980) 224. – S. Dvoržak: Aleksander-Kunjina, Irina. Leksikon pisaca Jugoslavije, 1. Novi Sad 1972. – M. Vaupotić: Aleksander-Kunjina, Irina. Hrvatski biografski leksikon, 1. Zagreb 1983. – Đ. Zelmanović: Aleksander-Kunjina, Irina. Krležijana, 1. Zagreb 1993. – I. Mirnik: Jedno stoljeće Irine Alexander. Vjesnik, 61(2000) 18911. – B. Zakošek: Obitelj Aleksander. Vjesnik Državnog arhiva u Rijeci, 42/43(2001–2002). – Isti: (Nekrolog). Novi list, 56(2002) 17719. – I. Lukšić: Ispovijest djeteta srebrnog vijeka. U: I. Aleksander-Kunjina: Svi životi jedne ljubavi. Zagreb 2003. – B. Zakošek: Irina u obitelji Aleksander. Ibid. – G. Cvitan: Prohujali glamur. Zarez, 5(2003) 107. – B. Donat: Glasno prešućena bit. Vijenac, 11(2003) 243. – M. Jelić: Tajna Krležina ljubav? Jutarnji list, 6(2003) 1833. – R. Dragojević: Memoari bez tračeva i pikanterija. Novi list, 67(2003) 17893. – S. Škrinjarić: Koloritna dama i drugi detalji. Vijenac, 11(2003) 242. – H. Sablić Tomić: Posljednja dama zagrebačkih literarnih salona. Vjesnik, 68(2007) 21317. – K. Cuculić: Život i razmišljanja popularne Iročke. Novi list, 61(2007) 19404. – M. J.: Novo izdanje Krležine prijateljice. Večernji list, 48(2007) 15736. – I. Kotarac: Žena koja je zadužila Zagreb svojim salonom. Vjesnik, 69(2008) 21450. – J. Vojvodić: Irena o Irini. Vijenac, 16(2008) 369.