DAJHT-KRALJ, Vera, kiparica i keramičarka (Dugo Selo, 11. XII. 1928 – Zagreb, 16. V. 2014). Kći Slavka Deuchta (Dajht) i Ide rođ. Jelinek. Po osnutku NDH prebjegla je s roditeljima i sestrom u Crikvenicu, a potom bila internirana u tal. logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, s obitelji je pješice preko Velebita stigla u Otočac, boravila na Kordunu, u Topuskom i Zadru. Partizansku gimnaziju završila je nakon II. svj. rata u Zagrebu, gdje je 1950. diplomirala kiparstvo na ALU u klasi Frane Kršinića, a 1952. završila poslijediplomski studij u majstorskim radionicama F. Kršinića i Antuna Augustinčića. God. 1952–53. usavršavala se na Académie des Beaux-Arts u Parizu, gdje je prvi put izlagala 1953 (XI. salon Populiste). Od 1955. članica je Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske. Oblikuje psihološke portrete, likovno rafinirane figure i reljefe. Ostvarila je nekoliko javnih spomenika i ambijentalnih skulptura (monumentalni Spomenik palim borcima u Oborovu s arhitektom Antunom Glunčićem, 1958; Prozor u Tkalčićevoj ul. u Zagrebu, 1991). Od 1970-ih razrađuje ciklus skulptura Obiteljski album, koji obuhvaća ljubavnike, zaručnike, svatove, nevjeste, kolijevke, goste, svirače, putene žene, razbludne muškarce, glave i portrete, potom ciklus Kuća predaka, koji isprva oblikuje u kombinaciji bronce i emajla, a od sred. 1980-ih i u terakoti te zajedno s ciklusom Prabaka iz ranijeg razdoblja otkriva nostalgična sjećanja na pretke, podrijetlo i vlastite korijene. Autorica je mnogih idejnih programa za uređenje unutrašnjih prostora. Posebno se istaknula kao kiparica unikatnoga nakita te vrsna crtačica. Samostalno je izlagala u Zagrebu (1960, 1964, 1972–73, 1975, 1978–79, 1983, 1988–89, 1992), Brissagu u Švicarskoj (1966), Subotici (1971), Opatiji (1972, 1975), Krapini (1973, 1977), Trogiru (1973, 1977), Beogradu (1975), Pagu (1977, 1979), Osijeku (1985), Beču (1987) i Karlovcu (1991). Izlagala je na mnogim skupnim izložbama, među kojima su IV. Concorso internazionale del bronzetto (Padova 1961), izložbe jugoslavenskoga portreta (Tuzla 1967, 1971, 1975), Mascio Angioino (Napulj 1977, II. nagrada), Originalità e validità (Ferrara 1977, nagrada), 5ème Biennale internationale des émaux (Limoges 1980), Künstlerischer Schmuck aus Jugoslawien (Mannheim 1990). Sudjelovala je u radu mnogih umj. kolonija (Grožnjan 1965–72) i kiparskih simpozija (»Mermer«, Prilep 1974; »Forma prima«, Krapina 1979). Djeluje i kao likovni pedagog. Voditeljica je Galerije »Milan i Ivo Steiner« u ŽO u Zagrebu. – Otac Slavko, gospodarstvenik (Dugo Selo, o. 1900 – Zagreb, 3. VI. 1963). Rođen je u trg. obitelji. Završio je Višu trgovačku akademiju u Zagrebu. U međuratnom razdoblju bio je vlasnik ciglane u Dugom Selu (1926–41) te aktivan u cionističkom pokretu. Po uspostavi NDH prebjegao je s obitelji u Crikvenicu, interniran u logor u Kraljevici, zatim u Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, s obitelji je stigao u Otočac, Kordun, Topusko, a kraj rata dočekao je u Zadru. Ciglana, koja mu je 1941. bila oduzeta, nakratko mu je vraćena, no ubrzo je nacionalizirana. Nakon rata radio je u Zagrebu kao trgovac.
IZV.: KŽZ. – Osobni podaci ulaznice. – ŽOZ, Knjiga umrlih.
LIT.: J. Depolo: Ljepota materijala. Vjesnik, 21(1960), 13. X. – M. Peić: Slikovito. Večernji list, 2(1960), 14. X. – A. Adamec: Vera Dajht-Kralj (predgovor katalogu izložbe). Opatija 1972. – V. Maleković: Umjetnički smisao ili pedanterija. Vjesnik, 34(1973), 13. VI. – B. Pavlović: Skulpture i strukture Vere Dajht-Kralj (predgovor katalogu izložbe). Zagreb 1973. – V. Ekl: Vera Dajht-Kralj – reljefi iz obiteljskog albuma (predgovor katalogu izložbe). Zagreb 1975. – J. Škunca: Optimistička sinteza forme. Vjesnik, 36(1975), 30. XII. – A. Zemljar: Bakar i emajl Vere Dajht-Kralj. Ibid., 39(1978), 28. II. – E. Cvetkova: Epsko u svakidašnjem. Večernji list, 27(1983), 3–4. IX. – V. Maleković: Obnova vlastitog izraza. Vjesnik, 44(1983), 21. IV. – F. Mrzljak: Vera Dajht-Kralj (predgovor katalogu izložbe). Zagreb 1983. – D. Ivanuša: Dajht-Kralj, Vera. Likovna enciklopedija Jugoslavije, 1. Zagreb 1984. – V. Bužančić: O Veri Dajht-Kralj i o njezinom vremenu 1968/69–1988 (predgovor katalogu izložbe). Zagreb 1988. – N. Firšt: Ropkinja stvaralačke slobode. Večernji list, 32(1988), 11. IX. – V. Bužančić: Crteži i skulpture Vere Dajht-Kralj (predgovor katalogu izložbe). Zagreb 1992. – Isti: Dajht-Kralj, Vera. Hrvatski biografski leksikon, 3. Zagreb 1993. – Isti: Vera Dajht-Kralj (predgovor katalogu izložbe). Krapina 1994. – Dajht-Kralj, Vera. Enciklopedija hrvatske umjetnosti, 1. Zagreb 1995. – R. Bajruši, M. Biluš i V. Zahtila: Židovi koji su izgradili Zagreb. Nacional, 11(2005) 483. – M. Bešlić: Vera Dajht-Kralj (predgovor katalogu izložbe). Zagreb 2006. – Suvremeni umjetnički nakit u Hrvatskoj / Contemporary Artistic Jewellery in Croatia. Zagreb 2007. – Vera Dajht-Kralj – neuhvatljiva stvaralačka moć. Ha-kol, 2008, 105. – Vera Dajht-Kralj. Skulpture, crteži i nakit. Zagreb 2008.