DAFNI, Ruben (Kant, Kandt; Reuven), javni djelatnik (Zagreb, 11. XI. 1913 – ?Jeruzalem, 2007). Sin novinara i diplomata Maksimilijana Kandta i Regine rođ. Schwarz, stradale na beogradskom Sajmištu. Od 1928. s obitelji je živio u Beču, gdje je pohađao žid. gimnaziju i bio član Udruženja cionističkih srednjoškolaca (Verband Zionisticher Mittelschüler). U Palestinu se iselio 1936, a iduće je godine bio jedan od osnivača kibuca Ein Gev na ist. obali Kinereta. Kao dragovoljac u brit. vojsci (od 1940) borio se u sjev. Africi te na Kreti. S Hanom Seneš i još dvoje padobranaca 19. III. 1944. spušten je kod Murske Sobote na teritorij pod nadzorom slovenskih partizana. Namjeravali su prijeći mađ. granicu radi stvaranja mreže za spašavanje mađ. Židova, ali nakon što su Nijemci ušli u Mađarsku, u pratnji slovenskih partizana otišli su prema Papuku. S partizanima je ostao do kraja II. svj. rata i održavao radiovezu sa Saveznicima. Bio je član prve Hagana-misije u SAD (od 1946), prvi izr. generalni konzul u Los Angelesu (od 1948), glasnogovornik Ministarstva inozemnih poslova i voditelja njegova Odjela za sporazume o primirju (od 1951), voditelj izr. informacijskog centra za zap. hemisferu u SAD (1953–57), ravnatelj Američko-izraelske kulturne fondacije (1958–60), generalni direktor prvoga upravnog organa Izraela za sport i tjelesnu kulturu (1960–65), voditelj izr. diplomatske misije u Indiji (1965–69) i sjevernoamer. odjela u Ministarstvu vanjskih poslova (1973–75) te izr. veleposlanik u Keniji (1969–73) i Tajlandu (1975–79). Nakon umirovljenja postavljen je 1979. za izvršnog potpredsjednika muzeja Yad Vashem u Jeruzalemu, gdje je djelovao do 1996.
LIT.: B. W. Varon: Professions of a lucky Jew. Danvers 1992. – Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 9(2001) 44/45. – M. Steiner-Aviezer: Sat povijesti s Dafnijem. Novi Omanut, 20(2012) 109. – http://elmundosefarad.wikidot.com/dafni-ruben, pristupljeno 22. VII. 2011.