HERMANN, Bela (Herman), gospodarstvenik i žid. aktivist (Osijek, 12. I. 1867 – Auschwitz, 31. VIII. 1942). Sin Davida i Neti rođ. Kohn, koji su se u Osijek doselili iz Mađarske. U braku s Rosom rođ. Reichsmann (Đakovo, 1882 – Osijek, 1921) otac je Vilima i Maksa. Nakon završene gimnazije vodio je trg. tvrtku »Salamon Weisz & David Hermann«, koja se 1920-ih bavila trgovanjem rukotvorinama, čajom, manufakturnom i pomodnom robom. Proširivši djelatnost, s bratom Dragutinom utemeljio je Prvi slavonski zavod za nabavu odore i opreme. Belina nepokretna imovina 1918. bila je procijenjena na 763 000 kruna, a Dragutinova na 762 100 kruna, te su pripadali bogatijim osječkim građanima. Od 1914. do proljeća 1941. bio je predsj. osječke ŽO Donji grad i od osnutka Židovskoga opskrbilišta (Doma staraca) u Osijeku (1927) predsj. Kuratorija. Bio je istaknuti član osječke »Lože Menora 1090« te je 1935. kao član nezavisnog žid. reda Bnei Brit bio među 7 izaslanika nazočnih na inauguraciji jugoslavenske Velike lože Bnei Brit sa sjedištem u Beogradu. God. 1937. slavio je 50 godina javnoga žid. rada. Po uspostavi NDH uhićen je s drugim osječkim Židovima te u ljeto 1941. prebačen u logor Tenja kraj Osijeka i deportiran u Auschwitz, gdje je stradao – Sin Maks, trgovac i žid. aktivist (Osijek, 28. VII. 1909 – Osijek, 28. III. 1971). Sa Stankom rođ. Strelec otac je → V. Hermana. Završio je Tekstilni fakultet u Grazu. Po uspostavi NDH bio je djelomično zaštićen zahvaljujući mješovitomu braku, a poč. 1944. priključio se partizanima kao borac u jedinicama 11. divizije. Poslije je radio u odjelu za artiljerijsku opskrbu 6. korpusa. Nakon II. svj. rata u Osijeku je bio komercijalni direktor »Saponije«, »Slavonije MK« te »Poljoopskrbe.« Od 1958. do kraja života bio je tajnik ŽO u Osijeku i na čelu mnogih akcija u ŽO; najponosniji je bio na postavljanje spomenika žrtvama fašizma. – Brat Dragutin, trgovac (Osijek, 8. I. 1865 – Osijek, 20. V. 1942). Oženio se 8. X. 1938. u Popovcu Sofijom rođ. Steingraber. S bratom Belom u Osijeku je utemeljio Prvi slavonski zavod za nabavu odore i opreme. Bio je aktivni član osječke donjogradske ŽO. – Otac David, trgovac (Paks, Mađarska, 1824 – Osijek, 23. XII. 1908). Utemeljitelj je tvrtke »Salamon Weisz & David Hermann« 1852. Bio je kraljevski i dvorski dobavljač te osječki donjogradski zastupnik 1876–86. Od 1874. član je Trgovačko-obrtničke komore u Osijeku. U braku s Neti (Netty, Nanette) rođ. Kohn (Budimpešta, 1838 – Osijek, 24. II. 1909) otac je Julija, Dragutina, Bele, Edmunda i Therese ud. Deutsch.
IZV.: AŽOO, Knjiga zapisnika odborskih sjednica donjogradske Židovske bogoštovne općine 7. I. 1927–25. VII. 1937. – JIM, Zapisnik XII. sjednice Izvršnog odbora SVJOJ od 11. II. 1937. – Podaci o ulazniku V. Herman.
LIT.: Iz Jugoslavije – Osijek. Židov, 21(1937) 9. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – E. Meine: Priče iz povijesti srednjoeuropskog Osijeka. Osijek 1996. – A. Radenić: Bene berit u Srbiji i Jugoslaviji 1911–1940. Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, 1997, 7. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – Z. Živaković-Kerže: Židovi u Osijeku (1918.–1941.). Slavonski Brod–Osijek 2005. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.