CENTNER, Pavao (Zentner; Paul, Šmule), liječnik (Osijek, 25. VIII. 1894 – Zagreb, 10. V. 1981). Sin Emanuela i Estere rođ. Fischer. Osnovnu žid. školu i Klasičnu gimnaziju završio je u Osijeku. Sudjelovao je u I. svj. ratu. Studij medicine završio je 1922. u Beču. Bio je član cionističkog studentskog društva »Bar Giora«. Još za studija dvije je godine radio u Zagrebu, a 1922–41. u Semeljcima kraj Đakova kao općinski liječnik. Po uspostavi NDH, s obzirom da nije bio polit. aktivan, preporučeno je da ostane u službi, ali da djeluje u BiH jer »govori nepovoljno o nama, a hvali Ruse«. Uhićen, ubrzo pušten te kao liječnik poslan u Vrginmost na Kordunu. God. 1943. priključio se partizanima djelujući kao voditelj Zaraznoga odjela bolnice u Šibeniku. Stekao je čin majora 1945. i preuzeo dužnost voditelja zaraznoga odjela Vojne bolnice u Osijeku, a potom do umirovljenja radio u Domu zdravlja u Osijeku. Bio je predsj. ŽO u Osijeku u dva mandata i izaslanik SJOJ na proslavi šestgodišnjice neovisnosti države Izrael 8–13. V. 1954.
IZV.: HDA, MUP NDH, br. 223, kut. 24, Predsjednički ured, br. 10312, god. 1941. – Podaci o ulazniku L. Lustig.
LIT.: Jevrejski almanah, 1955–1956. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.