BRODA, Ina (Juhn, Jun-Broda), književnica, prevoditeljica i esejistica (Zagreb, 18. IV. 1899 – Zagreb, 16. VIII. 1983). Kći → Adolfa Ehrlicha, sestra → Vere Stein-Ehrlich. U Zagrebu je pohađala niže razrede Liceja i Konzervatorija (1919). U Ženevi, Dresdenu, Pragu i Berlinu uz muziku je studirala ritmiku, rehabilitaciju i ortopedsku preventivu, koje je primjenjivala u privatnoj školi za ritmičku i zdravstvenu gimnastiku, koju je otvorila 1934. Kao lijevo orijentirana intelektualka u međuratnom je razdoblju pod prezimenom Schwarz (prema prvomu suprugu, stomatologu → Milivoju Schwarzu) u književnim časopisima i drugoj periodici objavljivala pjesme, političke priloge te tekstove za djecu. Po uspostavi NDH ustaše su joj uhitile drugoga supruga Miroslava Juna i sina iz prvoga braka → A. Savića (stradali u logorima), a ona je uspjela 1942. ilegalno napustiti Zagreb i preseliti se u Split, u kojem je boravila do kapitulacije Italije u rujnu 1943, kad se priključila partizanima i otišla na slobodni teritorij na Vis, gdje je djelovala u AFŽ, a odatle u Bari. Nakon II. svj. rata djelovala je kao socijalna radnica pri upravi UN za pomoć i obnovu (UNRRA). Potom je otišla u Austriju, gdje se 1947. udala za ugledna socijaldemokrata te kasnijega austr. ministra pravosuđa Christiana Brodu (1970–83), ali od 1960. znatan dio vremena provodila je kod sestre u Zagrebu. Do 1949. bila je suradnica bečke podružnice beogradske Jugoslavenske autorske agencije. Život na relaciji Austrija–Hrvatska najplodnije je razdoblje njezine kulturne djelatnosti. Živeći u Beču i u Zagrebu svojom prevoditeljskom djelatnošću bila je živi most između kultura i jezika. Vladala je njemačkim i hrv. jezikom jednako savršeno pa je svojim književnim darom imala upravo uzorne uvjete za knjiž. prevođenje. Do kraja života objavljivala je prijevode i prikaze djela književnika s područja Jugoslavije te članke o knjiž. događajima u Jugoslaviji u bečkim i berlinskim listovima i časopisima Tagebuch, Die Woche, Österreichische Zeitung, Volksstimme, Der Abend, Der Sonntag, Stimme der Frau, Neue Zeit, Wort in der Zeit, Neues Österreich, Sinn und Form, Literatur und Kritik, Podium i dr. Mnogi su joj prilozi emitirani na austrijskim i njem. radijskim postajama. Prepjevala je ili prevela na njemački antologiju jugoslav. partizanskih pjesama (Du schwarze Erde, Berlin 1958), starije hrv. lirske poezije (Die ältere kroatische lyrische Dichtung, Most/Die Brücke, 1972, 33/34), suvremenih pjesnika Jugoslavije (Beschwingter Stein, Beč–München 1976) te izbor iz Krležinih Balada Petrice Kerempuha i lirike (Balladen des Peter Kerempuch, Zagreb 1972, Balladen und Gedichte, Most/Die Brücke, 1978), pjesama Maka Dizdara (Der Steinerne Schläfer, Most/Die Brücke, 1975, 45) i Ace Šopova (Schwarze Sonne, neobjavljeno), zatim romane Dolina djetinjstva Josipa Barkovića (Tal der Kindheit, Berlin 1960), Doživljaji Nikoletine Bursaća Branka Ćopića (Die ungewöhnlichen Abenteuer des Nikola Bursać, Berlin 1960), Na rubu pameti Miroslava Krleže (Ohne Mich, Graz–Beč 1962), Seobe 1 Miloša Crnjanskoga (Panduren, München 1963), Ja, Danilo Derviša Sušića (Danilo und die Weltgeschichte, Bern 1966 – u suradnji s Ruth von Mayenburg) te drame Narodni poslanik Branka Nušića (Der Abgeordnete, Beč–Berlin 1960) i Na taraci iz Dubrovačke trilogije Ive Vojnovića (Auf der Terasse, Most/Die Brücke, Zagreb 1977), a prijevodi drama Ivana Raosa, Bratka Krefta i Marijana Matkovića izvođeni su u kazalištima u Nürnbergu i Beču. Mnoge je manje prijevode proznih djela i pjesama objavila u antologijama i časopisima. Posljednjih godina života objavljivala je u Mostu/Die Brücken prijevode pjesama Vladimira Nazora, Miroslava Krleže, Milivoja Slavičeka (1980, 1–2), Tina Ujevića (1980, 4), Ivana Slamniga (1981, 3), Dubravka Ivančana (1982, 3) i dr. Posebno se istaknula vrsnim prijevodom Krležinih Balada Petrice Kerempuha i Dizdarovih pjesama. Na njemački je prevodila još s talijanskoga, češkoga, poljskog i bugarskoga, a na hrvatski je s njemačkog prevela Pjesme Bertholta Brechta (Zagreb 1961). Potpuna bibliografija prijevoda na njemački jezik do 1977. objavljena je u Kronici Zavoda za književnost i teatrologiju JAZU (1978).
DJELA: Der Dichter in der Barbarei. Beč 1950.
LIT.: M. Radsprecher: Dein Herz ist deine Heimat. Abend, 1955, 18. XI. – L. Fuchs: Das österreichische Lied von Frauen gesungen. Tagebuch, 1956, 21. IV. – G. Krklec (G. K.): Ti crna zemljo. Vjesnik, 19(1958), 19. X. – J. Kulundžić: Barbarstvo i praštanje. Politika, 56(1959), 18. X. – V. Mađarević: Poetski dah i duh naše borbe. Književnik, 1(1959) 4. – E. Čolaković: Bosanska problematika odražava jednu univerzalnu tragiku. Život, 18(1969) 11/12. – A. K. Nejman: Makedonska poezija vo Švajcarija. Prosveta, 18(1974), 18. III. – Z. Škreb: Muke prevođenja. VUS, 24(1975), 27. VIII. – Z. Konstantinović: Marginalie zu einer Theorie der Ubersetzungskunst. Literatur und Kritik, 1976, 101. – H. Laurer: Beschwingter Stein. Frankfurter Allgemeine, 1977, 23. VI. – L. Sträter: Verständnis für die Völker Jugoslawiens. Der Landbote, 1977, 16. IX. – Ž. Slunjski: Krleža – književna simpatija. Večernji list, 24(1980), 20–21. XII. – Ž. Zima: Prevodilac uvijek nešto žrtvuje. Vjesnik, 41(1980), 18. XII. – A. K. Nejman: Ina Jun-Broda. Sovremenost, 32(1983) 9. – (Nekrolozi): Borba, 61(1983), 17. VIII; Jevrejski pregled, 34(1983) 8. – B. Vukšić, Večernji list, 27(1983), 17. VIII. – P. Matvejević, Republika, 40(1983) 9. – S. Knežević, Oko, 11(1983) 299. – J. Šonje: Broda, Ina (Jun-Broda). Hrvatski biografski leksikon, 2. Zagreb 1989. – V. Žmegač: Jun-Broda, Ina. Krležijana 1. Zagreb 1993. – B. Polić: Ina Jun-Broda i uzajamnost kultura. Novi Omanut, 2(1994) 5. – V. Žmegač: Njemački prepjev Balada Petrice Kerempuha. Filologija, 24/25(1995). – V. Žmegač: Krleža u prepjevu Ine Jun-Broda. Novi Omanut, 3(1995) 7/8. – V. Obad: Ina Jun-Broda – posrednica među kulturama. Novi Omanut, 16(2008) 88/89.