HERLINGER, Makso, trgovac (?Koprivnica, 1860 – ?Karlovac, 1920). Sin koprivničkoga rabina Josefa. Iz Koprivnice se oko 1880. doselio u Karlovac, gdje je u Riječkoj ul. pokrenuo veletrgovinu drvom i građevnim materijalom. Zbog dobra poslovanja pokraj njegova se skladišta zaustavljao teretni vlak radi istovara robe. Bio je bibliofil i pretplatnik različitih izdanja Matice hrvatske. U braku s Karolinom rođ. Schwartz imao je četiri sina i kćer Jelenu (Jelku). Sinovi → Ivo i Dragutin postali su liječnici, a Đuro i Miroslav pravnici. – Sin Dragutin (Drago), liječnik i žid. aktivist (Karlovac, 9. VII. 1887 – Sutjeska, VI. 1943). Medicinski fakultet završio je u Beču i specijalizirao kirurgiju. Radio je kao liječnik u Zagrebu te do ljeta 1921. u Glini, kad je imenovan kirurgom u gradskoj bolnici u Sisku, gdje je 20 godina vodio kirurški odjel sisačke bolnice i stekao naslov primarijusa. Bio je član »Lože Zagreb 1090« nezavisnoga žid. reda Bnei Brit. Po uspostavi NDH u početku je njega i sina Branka (?, 1915 – Sutjeska, VI. 1943) skrivao njegov učenik Ivo Pedišić, a potom je u ekipi žid. liječnika bio upućen u Bihać djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa. Priključio se partizanima u studenom 1942. djelujući kao voditelj kirurškog odjela bolnice u Podgrmeču. Za 4. i 5. ofenzive bio je liječnik u Centralnoj bolnici Vrhovnoga štaba. Prema nekim izvorima za Bitke na Sutjesci preminuo je od posljedica ranjavanja, a prema drugima opkoljen od Nijemaca sa sinom i suprugom Gizom popio je smrtonosnu dozu morfija. – Sin Đuro, pravnik (Karlovac, 20. V. 1890 – Zagreb, 4. I. 1977). Školu je završio u Karlovcu, Pravni fakultet u Beču i Zagrebu. Oženio se u Zagrebu 24. V. 1917. Marijom rođ. Neimann (Zagreb, 8. XII. 1892 – ?), s kojom je imao kćer Lyane (Zagreb, 18. II. 1923). Radio je kao sudac u Ivancu, Zagrebu i Đakovu. Posjedovao je odvjetnički ured u Zagrebu 1930-ih. Ukazom kralja Aleksandra od 4. III. 1933. postavljen je za suca Okružnoga suda u Osijeku i tu je djelovao do II. svj. rata, koji je proveo u njem. zarobljeništvu. Nakon rata živio je kao umirovljenik u Zagrebu.
IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27809. – Podaci o ulazniku S. Steiner.
LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Loža »Zagreb«. Jevrejski glas, 5(1932) 48, 6(1933) 26; 7(1934) 8. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – I. Mužić: Popis masona u Hrvatskoj između dva rata. Marulić, 18(1985) 3. – Bilten ŽOZ, 1992, 12. – R. Radovinović: Židovi u Karlovcu. Od osnutka Zajednice do njezina uništenja. Svjetlo, 2001, 3/4. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003.