BOŠKOVIĆ-STULLI, Maja, književna povjesničarka i folkloristica (Osijek, 9. XI. 1922 – Zagreb, 14. VIII. 2012). Kći → Dragutina i Ivanke (Janke) rođ. Szarvas (Sarvaš) i sestra → Magde. Od 1923. živi u Zagrebu, gdje je završila osnovnu školu i III. žensku gimnaziju; tijekom školovanja jedna je od najaktivnijih članica SKOJ. Po uspostavi NDH s roditeljima i sestrom Magdom preuzela je žid. znak. Pred ustaškim terorom prebjegla je u Dubrovnik, gdje je u studenom 1942. bila uhićena te internirana u Kupare, a od lipnja 1943. u logor Kampor na Rabu. Roditelji i sestra Magda stradali su u logoru. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključila se partizanima i djelovala kao bolničarka u Židovskom rapskom bataljonu, u bolnici 7. banijske divizije te u Prosvjetnom odsjeku Oblasnoga NOO za Moslavinu. God. 1945. upisala je slavistiku na zagrebačkomu Filozofskom fakultetu; od 1946. do 1948. studirala je u SSSR (Kazanj i Sankt Peterburg), a zatim u Beogradu, gdje je 1950. diplomirala. God. 1951. počinje raditi kao asistentica u Jadranskom institutu JAZU u Zagrebu, a 1952. prelazi na mjesto asistentice za suvremenu književnost u Institutu za narodnu umjetnost, gdje je 1963–73. direktorica, a zatim znanstvena savjetnica do umirovljenja 1979. Doktorirala je 1961. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu tezom Narodna predaja o vladarevoj tajni. Bila je članica Međuakademijskog odbora za narodne umotvorine, članica je osnivačica društva International Society for Folk Narrative Research i počasna članica Čehoslovačkoga etnografskog društva. Od 1980. članica je suradnica JAZU (danas HAZU), a redovita članica HAZU od 2000. God. 1977. dobila je Republičku nagradu za znanstveni rad »Božidar Adžija«, 1991. uglednu Herderovu nagradu Bečkoga sveučilišta, a 1992. nagradu »G. Pitré–S. Salomone Marino«. Bila je gl. urednica, a potom članica uredništva godišnjaka Narodna umjetnost, članica uredništva međunarodnih časopisa Demos (do 1968) i Fabula. Skupljala je gradivo hrv. usmene književnosti pa je u dokumentaciji Zavoda za istraživanje folklora (prije Institut za narodnu umjetnost) u Zagrebu pohranjeno njezinih 38 rukopisnih zbirki i 65 snimljenih magnetofonskih vrpca. Njezini zapisi narodnih pripovijedaka i pjesama nalaze se u mnogim zbirkama, a neke je znanstveno komentirala i priredila za tisak. Zapisi su joj uvršteni i u inozemne zbirke Märchen der europäischen Völker (Schloss Bentlage bei Rheine 1956, 1961–62, 1964–65), a objavljeni su izbori i na japanskom te slovačkom jeziku. Kao utemeljiteljica moderne naratološke folkloristike u Hrvatskoj, bila je najkompetentnija da u knjizi Priče i pričanje (Zagreb 1997) izloži metode i rezultate svjetske znanosti na tom području, discipline, kojoj je i sama dala tako znatan prilog. O sudbini svoje obitelji svjedočila je u knjizi Obitelj (Zagreb 1996).
DJELA: Narodna predaja o vladarevoj tajni. Zagreb 1967. – Usmena književnost. Zagreb 1971. – Usmena književnost kao umjetnost riječi. Zagreb 1975. – Usmena književnost. U: Povijest hrvatske književnosti, 1. Zagreb 1978. – Usmena književnost nekad i danas. Beograd 1983. – Usmeno pjesništvo u obzorju književnosti. Zagreb 1984. – Izvori i preobrazbe jedne narodne pjesme. Zagreb 1986. – Pjesme, priče, fantastika. Zagreb 1991. – Priče i pričanje. Stoljeća usmene hrvatske proze. Zagreb 1997. – O usmenoj književnosti i o životu. Zagreb 1999. – Od bugarštice do svakidašnjice. Zagreb 2005.
IZV.: KŽZ.
LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – J. Kekez: Bošković-Stulli, Maja. Hrvatski biografski leksikon, 2. Zagreb 1989. – Festschrift für Maja Bošković-Stulli – In the Honour of M. B. S. Narodna umjetnost, 30(1993). – J. Kodet: Lik Židova u suvremenoj hrvatskoj književnosti. Novi Omanut, 27(2009) 96.