ZOHAR, Eli (Löwenthal, Mirko), privrednik (Zagreb ili Grabovac, 24. VII. 1917 – Givat Brener, Izrael, 16. VIII. 1989). Sin Bele Löwenthala i Ruže (Rose) rođ. Schlesinger. Brat → Z. Leventala. Žid. osnovnu školu i niže razrede gimnazije, potom i Obrtnu školu, smjer stolarstvo, završio je u Zagrebu. Još kao mladić bio je član Hašomer Hacaira. Kasnih 1930-ih iselio se u Palestinu, gdje je 1938. promijenio ime i prezime. Od 1939. živio je u Haifi, a potom se pridružio kibucu Sarid, u kojemu je već bila skupina useljenika iz Jugoslavije, koja se pripremala za osnivanje vlastitoga kibuca. Nakon voj. obuke u Givat Adi otišao je u Manof i sa skupinom osnivača nastanio se u kibucu Gat. God. 1942. mobiliziran je u PALMAH te je prošao obuku u Givat Brener. Prijavio se u brit. vojsku te je 1943. u Kairu završio specijalni tečaj obavještajne službe. God. 1944. stigao je na Vis odakle su ga padobranom spustili u Slavoniju, gdje je u sklopu brit. vojne misije služio kao veza između NOVJ i Saveznika. Nakon povratka u Palestinu Hagana ga je angažirala u ustanovi koja se bavila ilegalnom alijom te je u Italiji pratio brodove s ilegalnim useljenicima. Po osnutku države Izrael služio je kao časnik za vezu u mornarici. U vojsci je bio 10 godina, a potom je u kibucu Givat Brener, radio kao stolar i omladinski odgojitelj. Od 1960-ih za Ministarstvo trgovine i industrije vodio je poslove vezane za stručnu obradu drva i bio instruktor za mnoga poduzeća u državi. Bio je osnivač Više tehničke škole za projektiranje namještaja pri Sveučilištu u Tel Avivu i inicijator i izdavač prvoga časopisa na hebrejskom jeziku koji se bavio problematikom drva i drvnih proizvoda.
LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999.