WOLFENSOHN, Leon, kantor (Sokyrjany, Ukrajina, 13. VI. 1879 – logor Jasenovac, 1941). Sin Moška Aronoviča i Marije rođ. Rajrišovna. Od 1898. pjevao je u zborovima i kazalištima u Austro-Ugarskoj Monarhiji. U Koprivnicu se doselio 1915. sa suprugom Sofijom rođ. Rosenkranz (Gwoździec, Poljska, 23. V. 1883 – Auschwitz, 1942–1945) i postao nadkantor ŽO. Sudjelovao je i u kulturnom i glazb. životu grada; organizirao je mnoge koncerte sakralne i svjetovne glazbe u sinagogi, koja je 1930-ih postala žarište glazb. života, s mnogobrojnim gostovanjima tada glasovitih umjetnika te bio i zborovođa pjevačkoga društva »Podravac« 1925–41. Po uspostavi NDH, u noći 23/24. VII. 1941, bio je uhićen i deportiran s ostalim koprivničkim Židovima, najprije u logor Danica, zatim u Gospić i odande u logor Jasenovac, gdje je stradao. Supruga Sofija i kći Marta, zubna tehničarka (?Koprivnica, 1916 – Auschwitz, 1942–1945), deportirane su u logor Loborgrad, a 1942. u Auschwitz, gdje su stradale. – Sin Beno, farmaceut (Ivanovice na Hané, Češka, 30. XI. 1907 – u transportu za logor Lepoglava, 1945). U Koprivnici je završio osnovnu i srednju školu, a Farmaceutski fakultet u Zagrebu. Radio je kao ljekarnik u Zagrebu i Koprivnici, odakle je po uspostavi NDH, u srpnju 1941, odveden s ostalim koprivničkim Židovima najprije u logor Danica, zatim u Gospić te odande u logor Jasenovac. U Jasenovcu je kao zatvorenik radio u logorskoj ljekarni sve do 1945, kad je transportiran u logor Lepoglava, no putem je cijela kompozicija bila zapaljena, a logoraši stradali. U službenim dokumentima vodi se kao stradalnik logora u Lepoglavi. Bio je u braku s Klarom rođ. Schiller, koja je preživjela Holokaust pobjegavši u Hrvatsko primorje. Priključila se partizanima i nakon rata iselila u Izrael. – Kći Erna, tekstilna inženjerka (Koprivnica, 23. VI. 1918 – Koprivnica, 2003). U Koprivnici je završila osnovnu i srednju školu, a u Brnu Visoku tekstilnu školu. Kao tekstilna inženjerka radila je do 1940. u Beogradskoj tekstilnoj industriji, a potom se vratila u Koprivnicu. Zajedno s obitelji deportirana je u noći 23/24. VII. 1941. najprije u logor Danica pa u logore u Jastrebarskom, Gospiću, Kruščici i Loborgradu. Prilikom transporta u Auschwitz, zbog bolesti je smještena u Zaraznu bolnicu, odakle je uz pomoć supruga Ivana Tarasa uspjela pobjeći te se poslije prebacila u tal. okupacijsku zonu. Internirana je u logore u Kraljevici (gdje je 1. I. 1943. rodila kćer Marinu) i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključila se partizanima. Suprug je poginuo kao partizanski borac u završnim borbama. Nakon rata vratila se u Koprivnicu, gdje je 1945. rodila sina Benu. God. 1948. udala se za Ranka Relića, oficira JNA, s kojim 1949. dobila kćer Miru. Radila je do umirovljenja kao bankovna službenica u Koprivnici.
IZV.: Podaci o ulazniku E. Wolfensohn.
LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.