WEISZMAYER, Oskar (Weissmayer), gospodarstvenik i bankar (Pecsvárad, Mađarska, 1855 – Bad Ischl, Austrija, 15. VII. 1931). Suprug Klementine rođ. Sorger. U Osijek se doselio 1872, gdje je stekao zavičajnost na temelju odluke Gradskoga poglavarstva od 7. I. 1885. Trgovačku akademiju završio je u Budimpešti, a od 1880. radio je u poduzeću »Sorger & Co.« Sa šurjakom Šandorom Sorgerom 1885. osnovao je privatno novčarsko poduzeće »Sorger, Weiszmayer & Com.«, koje 1892. preuzima ekspozituru Hrvatsko-slavonske zemaljske hipotekarne banke u Zagrebu, a od 1905. okreće se češ. kapitalu te 1909, uz sudjelovanje Živnostenske banke, prerasta u Hrvatsku zemaljsku banku d. d. u Osijeku, čiji je bio prvi ravnatelj. Od 1890. vodio je tvornicu tanina u Gunji, a 1891. sagradio paromlin »Union« u Osijeku. Bio je potpredsj. Prvoga hrvatsko-slavonskoga d. d. za industriju šećera u Osijeku, osnivač, član Ravnateljstva ili Nadzornoga vijeća Srijemske tvornice lana i konoplje, »Texa« d. d. Maribor, »Kamnika« Zagreb, potpredsj. Hrvatsko-slavonske industrije šećera u Osijeku, Prvoga mlina na valjke u Barcsu. Uz pomoć kapitala Živnostenske banke sudjelovao je 1907. pri osnivanju Tvornice strojeva, a 1912. pri osnivanju Osječke ljevaonice željeza i tvornice strojeva. God. 1912–21. bio je predsj. osječke Trgovačko-obrtničke komore i dopisni član Trgovačke i obrtne komore u Zagrebu. Bio je dugogodišnji osječki gradski zastupnik. Od 1898. član je zagrebačke masonske lože »Hrvatska vila«, a 1899. na čelu njezine osječke podružnice osniva Društvo za zaštitu napuštene djece. Zbog polit. ambicija izašao je iz lože te se 1906. pojavljuje kao kandidat Narodne stranke u osječkom Gornjem gradu na izborima za Hrvatski sabor, ali nije stekao mandat. Za I. svj. rata organizirao je Odbor za prikupljanje krzna za vojnike iza kojeg su stajali osječki slobodni zidari. Nakon 1918. kao predsj. komore imao je neprilika s vlastima te je 1921. otišao u Zagreb, gdje je još neko vrijeme bio predsj. Hrvatske zemaljske banke, koja je 1922. postala Jugoslavenska banka. Objavljivao je stručne članke u periodičkim publikacijama Die Drau, Obzor, Privrednik, Bankarstvo, Trgovinski list. Njegovo poprsje, djelo Rudolfa Valdeca, nalazi se u Galeriji likovnih umjetnosti u Osijeku. Supruga Klementina (Osijek, 1861 – Auschwitz, 1943), kći Jakobova, po uspostavi NDH iz svojega je zagrebačkoga stana 1943. deportirana u Auschwitz, gdje je stradala.
LIT.: Jevrejski glas, 2(1929) 21. – Jugoslavenski Lloyd, 12(1931) 23. – Hrvatski list, 12(1931) 164; br. 193. – M. Kolar-Dimitrijević: Razvoj Trgovačko obrtničke komore u Osijeku. Presjek djelovanja od osnutka 1851. do 1942. godine. Osječki zbornik 1991, 21. – Ista: Državne i zemaljske (banske) banke u Hrvatskoj do 1945. Historijski zbornik, 53(2000). – G. M. Ivanković i A. Grubišić: Ostavština osječke slobodnozidarske lože Budnost (katalog izložbe). Osijek 2003. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – Z. Živaković-Kerže: Židovi u Osijeku (1918.–1941.) Slavonski Brod–Osijek 2005. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.