WEISSMANN, Herman

WEISSMANN, Herman, pravnik i žid. aktivist (Virovitica, 25. VIII. 1884 – Auschwitz, 31. VIII. 1942). Sin Jakova i Adele rođ. Levald, brat Srećka i Karla. U braku s Tessom rođ. Stein imao je kćer Zdenku (?, 7. XI. 1922). Na zagrebačkom Pravnom fakultetu doktorirao je temeljem rigoroza 1910, a odvjetničku prisegu položio je 1914. U međuratnom razdoblju bio je odvjetnik i javni tužitelj u Osijeku. Sudjelovao je u procesu Jovi Stanisavljeviću Čarugi i kao branitelj optuženih u tzv. Našičkoj aferi. Bio je dioničar i član ravnateljstva tvornice opeka u Podravskoj Slatini. Također je bio istaknuti cionist, dugogodišnji član uprave osječke ŽO Gornji grad te član osječke masonske lože »Budnost« (od 27. X. 1913). God. 1941. poklonio je svoju osobnu knjižnicu (4000 svezaka) Osječkomu muzeju. Po uspostavi NDH, odlukom Odvjetničke komore u Zagrebu br. 1934/1942 od 30. IV. 1942, brisan je iz imenika odvjetnika. S ostalim osječkim Židovima cijela je obitelj poč. ljeta 1942. internirana u sabirni logor u Tenji, a 22. VIII. deportirana u Auschwitz. – Supruga Tessa rođ. Stein, žid. aktivistica (Osijek, 1894 – Auschwitz, 31. VIII. 1942). Prva je potpredsjednica Udruženja cionističkih žena (WIZO) u Osijeku i istaknuta članica osječke Židovske ferijalne kolonije. – Brat Srećko, trgovac (Virovitica, 1887 – Virovitica, 1963). U međuratnom razdoblju bavio se otkupom poljoprivrednih proizvoda. God 1923. uključio se u rad virovitičke ŽO kao član najužega dijela uprave. Po uspostavi NDH, u kolovozu 1942, uhićen je s obitelji interniran u sabiralište u Bjelovaru, odakle je pušten jer je bio u mješovitom braku. God 1945–63. predsj. je Židovske općine u Virovitici. Bio je dobar poznavalac judaistike i brinuo se za očuvanje žid. baštine te je vrijedan žid. leksikon, na njem. jeziku, darovao SJOJ Beogradu, a iza sebe je ostavio i dragocjene zapise o povijesti virovitičkih Židova. Supruga Danica rođ. Müller (Ćeralije, 1899 – ?) je nakon njegove smrti nastavila vođenje ŽO. – Brat Karlo, internist (Virovitica, 14. II. 1890 – Osijek, 1953). Osnovnu školu završio je u Osijeku, a Klasičnu gimnaziju u Zagrebu. Započeo je studij medicine u Beču, ali je kao medicinar za I. svj. rata mobiliziran i upućen na ratište u Albaniju. Na ratištu je dobio dozvolu da završi studij te je neko vrijeme radio u dvjema zagrebačkim bolnicama, i to najprije u Bolnici za zarazne bolesti (danas Klinika za infektivne bolesti »Dr. Fran Mihaljević«), a zatim u Bolnici milosrdnih sestara (danas KBC »Sestre milosrdnice«). Diplomirao je 1917. u Beču te se kao dobrovoljac prijavio za rad na terenu. Radio je u Loznici do 1920, a 1921. je otišao na specijalizaciju u bolnicu Charité u Berlin. Po završenoj specijalizaciji vratio se 1922. u Osijek, gdje je preuzeo vođenje antituberkuloznoga dispanzera. Ubrzo je s Julijem Bathoryjem osnovao poznati sanatorij »Weissmann-Bathory«. S nekolicinom osječkih sportaša Židova osnovao je 20. IV. 1926. veslački sportski klub »Bar Kohba«, čiji je bio prvi predsj. Bio je dugogodišnji član osječke ŽO općine Donji grad i član »Lože Zagreb 1090« nezavisnog žid. reda Bnei Brit. Po uspostavi NDH, u lipnju 1942, molio je da ga se oslobodi od obveze nošenja žid. znaka. Čini se da je za masovne deportacije osječkih Židova u logore, u kolovozu 1942, izbjegao iz Osijeka u Jastrebarsko, gdje je radio kao liječnik 1942–45. Nakon II. svj. rata vratio se u Osijek, gdje se nastavio baviti ftiziologijom.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 629. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29629.

LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 4(1931) 1. – Loža »Zagreb«. Jevrejski glas, 5(1932) 48; 6(1933) 26; 7(1934) 8. – V. Utvić: Povijest bolničkih ustanova u Osijeku od 1874–1974. Osijek 1974. – I. Mužić: Popis masona u Hrvatskoj između dva rata. Marulić, 18(1985) 3. – Bilten ŽOZ, 1989, 12. – T. Žugić i M. Milić: Jugosloveni u koncentracionom logoru Aušvic 1941–1945. Beograd 1989. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj. Zagreb 1998. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – Ž. Weiss: Židovi Virovitice i okolice 1790–2011. Virovitica 2011.