HEINRICH, Oto (Oton), gospodarstvenik i žid. aktivist (Koprivnica, 1889 – ?, SAD, ?). Supruga mu je Eliza rođ. Pauncz. Nakon školovanja na Trgovačkoj akademiji u Rijeci i Budimpešti, zaposlio se u »Holzhandels-A.G.« u Beču, jednom od najvećih poduzeća za trgovinu drvom u Austro-Ugarskoj Monarhiji, gdje je radio do 1916. kao upravitelj pilana. Po povratku u Hrvatsku, kao istaknuti stručnjak na području drvne industrije, bio je gl. ravnatelj industrije željezničkih pragova »Travers«. S Arturom Heinrichom bio je vlasnik tvrtke Domovinska šumska industrija »O. Heinrich«, sa sjedištem u Draškovićevoj ul. u Zagrebu. Također je bio predstavnik Prve jugoslavenske tvornice šperploča na Sušaku, devet godina gl. ravnatelj drvne industrije »Drach« u Zagrebu, član uprave mnogih industrijskih poduzeća i Saveza industrijalaca i trgovaca šumskih proizvoda u Zagrebu. Bio je suradnik mnogobrojnih stručnih časopisa za drvnu industriju u kojima je 1930-ih predlagao mjere monetarne i ekonomske politike za izlazak iz gospodarske krize. Dobitnik je mnogobrojnih odlikovanja, među ostalim nizozemskog ordena Oranje-Nassau i španj. ordena Merito Civil. – Bio je asimilant 1920-ih, a od 1930. aktivniji je u ŽOZ te je iste godine bio nositelj asimilantske liste na izborima u ŽOZ koja je dobila 37% glasova (cionisti i necionisti dobili su ostale glasove). Od 1931. bio je pročelnik Socijalnoga odbora općine, potom i predsj. kuratorija Doma zaklade »Lavoslav Schwarz«, a 1933. bio je izabran za potpredsjednika »Društva prijatelja Schwarzova doma«, a od iduće god. i za potpredsjednika ŽOZ. God. 1935, nakon visokoga mjesta na zajedničkoj cionističko-necionističkoj listi, ponovno je bio izabran za (drugoga) potpredsjednika općine. Time se distancirao od grupe asimilanata i javno podupro cionističku listu i u općinskom vodstvu bio svojevrsna protuteža cionističkom skretanju ulijevo. Bio je član Glavnoga odbora SJOJ od travnja 1936. do svibnja 1939. i istaknuti član Lože »Zagreb 1090«, nezavisnoga židovskog reda Bnei Brit (jedan od 25 izaslanika zagrebačke lože nazočan na inauguraciji jugoslav. Velike lože Bnei Brita 1935. sa sjedištem u Beogradu). Angažirao se u investicijskim projektima u općini, oko smještaja izbjeglica iz Trećeg Reicha i njihova upućivanja u Palestinu, u kontaktima s međunarodnim žid. organizacijama i dr. God. 1936–37. u Zamenhofovoj ul. u Zagrebu sagradio je luksuznu vilu (projektanti → S. Gomboš i Mladen Kauzlarić, izvođač → E. Hönigsfeld). Prije uspostave NDH uspio je likvidirati tvrtku (14. III. 1941. brisana je iz registra) i iselio se u SAD, gdje je 1941. postao prvi predsj. Udruženja jugoslavenskih Židova.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 675. – J. Lador: Jevreji u Hrvatskoj (rukopis).
LIT.: Židov, 15(1931); 17(1933) 13; 19(1935) 50. – Loža »Zagreb«. Jevrejski glas, 5(1932) 48; 6(1933) 26; 7(1934) 8. – P. Neuberger: Jugoslovenski Jevreji u SAD. Jevrejski almanah, 1955–1956. – I. Mužić: Popis masona u Hrvatskoj između dva rata. Marulić, 18(1985) 3. – D. Kahle: Stambene kuće novog građenja u sjevernim dijelovima Zagreba u razdoblju od 1928. do 1945. godine (doktorska disertacija). Zagreb 2007.