VAJIĆ, Ernest (Weiss), pravnik (Sušine kraj Našica, 9. III. 1909 – Zagreb, 13. X. 1981). Sin Josipa i Cecilije rođ. Berger. Osnovnu školu pohađao je u Našicama, realnu gimnaziju u Osijeku i Zagrebu, a 1927–28. u Beču je završio jednogodišnji abiturijentski trg. tečaj na Trgovačkoj akademiji. God. 1932. diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu, gdje je sljedeće godine doktorirao temeljem rigoroza, a odvjetnički ispit položio 1937. Kao sudski i odvjetnički pripravnik radio je na Sušaku i u Zagrebu, a 1938–41. imao je u Zagrebu vlastiti odvjetnički ured. Za Travanjskoga rata 1941. mobiliziran je u vojsku Kraljevine Jugoslavije te je bio zarobljen i odveden kao pričuvni časnik u zarobljeništvo u Njemačku; najdulje je boravio u logoru Osnabrück, gdje se uključio u antifašistički pokret. Brisan je iz imenika Odvjetničke komore u Zagrebu 30. VI. 1942. u akciji »čišćenja« Židova iz pravosuđa NDH. Od travnja 1945. pa do veljače 1948. radio je u Vojnoj misiji Jugoslavenske armije u Njemačkoj na dužnosti u britanskoj i američkoj zoni kao oficir za repatrijaciju i zatim član Komisije za istraživanje ratnih zločina. Nakon toga bio je premješten u Ministarstvo obrane u Beograd. Demobiliziran je u prosincu 1948. na vlastitu molbu, nakon čega je radio u Glavnoj državnoj arbitraži u Beogradu. Od 1950. radio je u Državnoj arbitraži pri vladi NRH u Zagrebu i kao sudac na Višem privrednom sudu Hrvatske do umirovljenja 1977. Također je bio izvanredni profesor Fakulteta za vanjsku trgovinu u Zagrebu od njegova osnutka 1961. do 1978. U nekoliko mandata bio je član Vijeća ŽOZ.
DJELA: Uvod u pravo (s obligacionim pravom i osnovama stvarnog prava). Zagreb 1969. – Privredno pravo. Zagreb 1974. – Osnove prava. Zagreb 1978.
IZV.: KŽZ. – Podaci o ulazniku N. Vajić.
LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Bilten ŽOZ, 1989, 12. – Još o sudbini zagrebačkih advokata. Ibid., 1992, 17. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996.