HEIMBACH, Stjepan, grafičar (Varaždin, 7. XI. 1890 – ?Zagreb, ?). Sin Eduardov (?, 1851 – Zagreb, 17. X. 1916). Zanat je izučio u zagrebačkoj tiskari Antuna Scholza 1902–06, te kao mlad slagar ostao neko vrijeme u toj tiskari. Zatim je prešao u Novosti, gdje je ostao do odlaska u Sarajevo 1910. u tiskaru »Vogler i drugovi«. Nakon I. svj. rata u Zagrebu je radio kao strojoslagar. God. 1928–31. bio je poslovođa i tehnički ravnatelj u »Jugoštampi« te suradnik u tiskari Dragutina Bekera i od 1937. poslovođa Zaklade tiskare »Narodnih novina«. Od 1924. bio je u odboru za obuku grafičara i predavač na stručnim tečajevima, nastavnik u stručnoj produžnoj grafičkoj školi od njezina osnutka 1933/1934, te autor dvaju priručnika za grafičku struku. Bio je stručni tajnik Udruženja štamparskih poduzeća Banovine Hrvatske, stalni suradnik Grafičke revije (1923–40) i filatelističkih glasila. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak. Zaštićen zahvaljujući mješovitomu braku s Marijom, preživio je II. svj. rat, vjerojatno u Zagrebu.
IZV.: KŽZ.
LIT.: T. Ribkin-Puškadija: Heimbach, Stjepan. Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2002. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.