TAKAČ, Artur, sportaš i sportski djelatnik (Celldömök, Mađarska, 9. VI. 1918 – Kopaonik, Srbija, ?28. I. 2004). Otac mu je od 1912. bio upravitelj gradske električne centrale u Varaždinu te je A. ondje završio osnovnu i srednju školu, a u Čakovcu Trgovačku akademiju. Bavio se atletikom, tenisom, nogometom i hokejom na ledu. Od 1934. do 1939. bio je najbolji junior i omladinac u Hrvatskoj u trčanju na srednjim stazama te atletski reprezentativac. God. 1935. bio je član prve nogometne momčadi kluba »Slavija« u Varaždinu, koji je osvojio prvenstvo Zagrebačkoga nogometnog podsaveza i ušao u Hrvatsku zemaljsku ligu. Iste je god. osvojio tenisko srednjoškolsko prvenstvo, a 1938. prvenstvo grada Varaždina. Prije II. svj. rata bio je jedan od organizatora teniskoga sporta u Varaždinu, a osnovao je i sekciju hokeja na ledu u Varaždinskom športskom društvu. Po uspostavi NDH zatražio je arijska prava, a molbu potkrijepio potvrdama Ustaškoga stožera u Varaždinu, Starješinstva bivšega Hrvatskoga sokola i svjedočenjem povjerenika za cjelokupni sport u NDH. Molba za nenošenje žid. znaka 29. V. 1941. bila je odbijena. Ubrzo je pobjegao na Sušak i potom u Italiju, gdje se skrivao pod imenom Arturo Taccani. Neko je vrijeme bio u izbjegličkom logoru u Švicarskoj, potom se pridružio snagama otpora u Francuskoj te preko tal. Barija stigao na Vis, gdje se pridružio partizanima. Nakon rata bio je djelatnik u jugoslav. sportskim forumima, a ubrzo je doživio i međunarodnu afirmaciju. Bio je savjetnik organizacijskih odbora OI 1968, 1976. i 1988, izvršni potpredsjednik eur. atletskih prvenstava 1962. i 1990, Mediteranskih igara u Splitu 1979, zimskih OI u Sarajevu 1984. i Univerzijade u Zagrebu 1987. God. 1983–93. bio je savjetnik predsj. Međunarodnoga olimpijskog odbora Juana Antonija Samarancha te dugogodišnji čelnik Tehničke komisije toga odbora. Javno je izricao želju da se u bivšoj varaždinskoj sinagogi otvori sportski, odnosno Olimpijski muzej. Svoju bogatu sportsku ostavštinu poklonio je gradu Varaždinu, gdje je proveo mladost. Nestao je 2004. u mećavi na planini Kopaoniku. Njegovo tijelo pronađeno je u lipnju 2005. u blizini sela Gumnište, 25 km od Leposavića. Pokopan je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu, a od 2006. u Beogradu se održava memorijalni atletski miting posvećen njegovoj uspomeni.
IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27128.
LIT.: Takač, Artur. Sportski leksikon. Zagreb 1984. – (Nekrolozi): Vjesnik, 65(2004), 31. I; Feral Tribune, 21(2004), 12. III. – F. Kramer: Udio Židova u športu u Hrvatskoj. U: Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj. Zagreb 1998. – T. Kovač: Takač, Artur. Znameniti Jevreji Srbije. Biografski leksikon. Beograd 2011.