ŠVARC, Alfred (Schwarz)

ŠVARC, Alfred (Schwarz), skladatelj i pravnik (Križevci, 24. IV. 1907 – Križevci, 21. XI. 1986). Sin Miroslava i Irme. Doktorirao je temeljem rigoroza na zagrebačkom Pravnom fakultetu 1933. Studirao je kompoziciju na Muzičkoj akademiji (Blagoje Bersa). U međuratnom razdoblju bio je odvjetnik u Križevcima. Po uspostavi NDH brisan je iz Odvjetničkoga imenika te je bio zatočen u Osnabrücku, gdje je vodio pjevački zbor logoraša. Nakon II. svj. rata bio je sudac u Daruvaru, Bjelovaru i Glini, a od 1969. ponovo je živio u Križevcima. – Skladati je počeo 1930 (Gudački kvartet u Des duru, Etuda za klavir, Suita za violinu). Iako je njegov bogat skladateljski opus malo poznat široj publici, ističu se mnogobrojne simfonije, simfonijske pjesme, kantate s ratnom tematikom (Noć u Titovom Užicu, 1956; Povratak bez doma, 1960; Štab, 1961; Rekvijem 1963), komorne skladbe i mnogobrojne solo pjesme, od kojih je nekoliko objavio u zbirkama Lirika (1964) i Noćni Leptir (1966). Za svoje glazb. minijature, kantate i druge kompozicije nadahnjivao se partizanskim pokretom, a uglazbljivao je i literarna djela. Ističu se skladbe Dramatična simfonija za veliki orkestar (1952),Simfonija mira za veliki orkestar (1953), Kugina kuća, simfonijska poema za veliki orkestar prema Augustu Šenoi (1954), Kadinjača, simfonijska poema za veliki orkestar (1954), Eroica, simfonijska poema za veliki orkestar (1956), simfonijske poeme prema Williamu Shakespeareu Kralj Lear (1959), Ukroćena goropadnica (1960), Vesele žene Windsorske (1962), VI simfonija/Poema o Hamletu za bariton, mješoviti zbor i veliki orkestar (1979). Posljednje njegove skladbe nose nazive Pjesme smrti i nade (1981) i Burleska za veliki orkestar (1982).

IZV.: Podaci o ulazniku B. Polić i R. Weisz-Maleček.

LIT.: Jevrejski pregled, 21(1970) 10; 23(1972) 7/8. – Švarc, Alfred. Leksikon jugoslavenske muzike. Zagreb 1984. – (Nekrolog). Vjesnik, 47(1986), 22. XI. – Bilten ŽOZ, 1989, 12. – Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj. Zagreb 1998.