ŠTRAUS, Božidar (Strauss, Darko), biokemičar (Zagreb, 5. III. 1923 – Zagreb, 23. XI. 2010). Sin → J. Straussa i Blaženke rođ. Njemčić. U braku s farmaceutkinjom Nedom rođ. Miholjević otac je ekonomistice Dinke-Štraus Balabušić i liječnice Maje Štraus-Patko. Po uspostavi NDH bio je student farmacije. Prebjegao u Dalmaciju 1942. te bio interniran u logor u Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se Židovskom rapskom bataljonu, a potom djelovao u sanitetskom skladištu Glavnoga Štaba Hrvatske. Bio je referent za ljekarništvo Unske operativne grupe i ljekarnik Centralne apoteke 4. korpusa. Stekao je čin majora. Diplomirao je na Farmaceutskom fakultetu u Zagrebu 1948, a doktorirao 1962. Docent je od 1963, izvanredni profesor od 1969, a redoviti od 1977. Specijalizirao je medicinsku biokemiju 1951–54, a usavršavao se u Zürichu i Winterthuru (1957) te u Parizu (1964). Bio je voditelj Centralnoga kliničkoga laboratorija Vojne bolnice u Zagrebu 1954–84, predstojnik Zavoda za medicinsku biokemiju 1977. te voditelj poslijediplomskoga studija medicinske biokemije Sveučilišta u Zagrebu 1969–85. Njegovim dolaskom u laboratorij broj pretraga koje se rade u laboratoriju znatno se povećao; uvedeno je određivanje jetrenih proba (bilirubin, timol, Weltman i sublimat), alkalna fosfataza, ukupni kolesterol, elektroliti (kalij, natrij, kloridi, kalcij i fosfor) i elektroforeza bjelančevina. Uveo je enzimsku dijagnostiku u Hrvatsku i automatizaciju kliničkog laboratorija. Bio je počasni član Société de la biologie clinique, Društva medicinskih biokemičara i Hrvatskoga farmaceutskoga društva. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja.
DJELA: Medicinska biokemija. Zagreb 1988. – Analitičke tehnike u kliničkom laboratoriju (suautor). Zagreb 1997.
LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Bilten ŽOZ, 1990, 13. – Štraus, Božidar. Tko je tko u hrvatskoj medicini. Zagreb 1994.