ŠTERN, Oskar (Stern), stomatolog i žid. aktivist (Slatina, 16. X. 1901 – Zagreb, 18. XII. 1983). Sin Filipa, suprug Vande rođ. Pordes i otac Draganov. Osnovnu školu završio je u Slatini, a gimnaziju u Zagrebu. Medicinu je studirao u Zagrebu, Frankfurtu i Beču, a diplomirao 1925. u Zagrebu. Specijalizirao je stomatologiju 1928. u Beču. God. 1929–31. bio je stomatolog u Higijenskom zavodu u Zagrebu i Školskoj poliklinici u Petrinji, a 1931–40. u Bolnici za duševne bolesti (danas Klinika za psihijatriju) u Vrapču, gdje je osnovao prvu stomatološku ambulantu za duševne bolesnike. Po uspostavi NDH radio je u privatnoj praksi te u Školskoj poliklinici jer je obitelj uživala zaštitu Slavka Kvaternika. Uhićen je 12. I. 1942. te deportiran u logor Jasenovac, iz kojega je, na intervenciju S. Kvaternika, pušten 20. II. 1942. Kad je u listopadu 1942. Kvaternik pao u nemilost, prebjegao je s obitelji u Mostar, tada u sastavu tal. okupacijske zone, gdje je radio u Domu narodnoga zdravlja. Odatle su ga tal. okupacijske snage 1943. najprije internirale u logor Kupari kraj Dubrovnika, a zatim u logor Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima te bio ravnatelj bolnice Diljskoga vojnog područja, stomatolog u nekoliko partizanskih bolnica na području Slavonije, Dalmacije i Italije te voditelj pozadinske stomatološke ambulante u Slavoniji. Nakon demobilizacije u činu majora, od 1946. bio je voditelj stomatološke službe grada Zagreba. Osnivač je i 1947–53. ravnatelj Zubotehničke i Više zubarske škole u Zagrebu, a 1951–52. ravnatelj Odontološkoga odsjeka Medicinskoga fakulteta u Zagrebu. Na Stomatološkom odjelu (današnjem Stomatološkom fakultetu) u Zagrebu osnovao je Zavod za dječju i preventivnu stomatologiju, čiji je 1961–73. bio prvi predstojnik. U okviru KBC Zagreb osnovao je Stomatološku polikliniku, kojoj je od 1961. bio pročelnik. God. 1968. postao je prvi redoviti prof. dječje stomatologije u Hrvatskoj. Organizirao je i proveo prevenciju zubnoga karijesa u djece (uveo je široku primjenu fluorida) te organizirao stomatološku zdravstvenu službu u Hrvatskoj. Umirovljen je 1981. U međuratnom razdoblju bio je član Hevre Kadiše i Bnei Brita, a u poslijeratnom potpredsj. ŽOZ, član odbora za obnovu Doma »Lavoslav Schwarz« i član kuratorija Doma. Istaknuo se u prikupljanju priloga za »Šumu mučenika« (Jaar Hakdoshim) u Izraelu. – Sin Dragan, epidemiolog (Zagreb, 23. VIII. 1931 – Zagreb, 30. VII. 2011). Sa suprugom Evom rođ. Bauer otac je blizanaca Daniela i Ilana (Zagreb, 1964). Pohađao je osnovnu i srednju školu u Zagrebu. Po uspostavi NDH, 1942, s obitelji je izbjegao u Mostar te su bili internirani u logore u Kuparima i u Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima kao kurir u partizanskim bolnicama 6. korpusa u Slavoniji na Krndiji i na Psunju (1943–44), a zatim u Topuskom i Glini (1944–45). Za boravka u Glini školovao se u tamošnjoj gimnaziji, a nastavio u Zadru i Zagrebu, gdje je maturirao na II. muškoj gimnaziji (1945). Studirao je na Filozofskom fakultetu (filozofija i povijest umjetnosti, 1949–50) i Medicinskom fakultetu (1950–56) u Zagrebu. God. 1964. specijalizirao je higijenu i epidemiologiju te magistrirao u Školi narodnoga zdravlja »Andrija Štampar« u Zagrebu, a 1966–67. usavršavao se na John Hopkins School of Hygiene and Public Health University Baltimore u SAD. Djelovao je kao liječnik u Dubrovniku (1958–59), a potom kao voditelj Higijensko-epidemiološkog odsjeka u Domu narodnoga zdravlja Remetinec u Zagrebu (1960–66. i 1967–69). Nakon povratka iz SAD, radio je na osnivanju Centra za naučno istraživački rad u organizaciji zdravstvene službe u Republičkom zavodu za zaštitu zdravlja SR Hrvatske i predavao u Školi narodnoga zdravlja »Andrija Štampar« (1967–70). Bio je voditelj medicinskoga programa JOINT u Casablanci u Maroku (1970–71) i zdravstveni stručnjak i savjetnik Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) u današnjoj Jakarti u Indoneziji (1971–73), Bangkoku u Tajlandu (1973–78. i 1986–91), Manili na Filipinima (1979–85), Port Moresbyju u Papua Novoj Gvineji (1985–86). Bio je gostujući prof. na Michigan School of Public Health (1992). Uz to 1980-ih intenzivno je radio na uvođenju programa WHO u Kinu. Zaslužan je za unapređenje javnoga zdravstva i zdravstvene skrbi na područjima Azije i Pacifika te za uvođenje programa WHO u te zemlje. Nakon umirovljenja i povratka u domovinu radio je kao savjetnik u Uredu časnika za vezu WHO u Hrvatskoj i bio gl. urednik Hrvatske politike i strategije »Zdravlje za sve« (1991–98). Uz to djelovao je u ŽOZ kao član Socijalnoga odbora, Kluba zdravstvenih djelatnika, Vijeća ŽOZ i Kuratorija Doma »Lavoslav Schwarz«, bio prvi predsj. obnovljene lože Bnei Brit »Gavro Schwarz« (1998) te član Izvršnoga odbora Bnei Brit Europa (2001). Bavio se pretežito organizacijom i ekonomikom zdravstva. – Oskarova supruga Vanda, pedagoginja (Sarajevo, 1907 – Zagreb, 16. IX. 1986). Kći Sigmunda Pordesa. U međuratnom razdoblju bila je gimnazijska profesorica u Zagrebu. Po uspostavi NDH prebjegla je u Hrvatsko primorje te bila internirana u logor u Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. priključila se partizanima. Poslije završetka II. svj. rata vratila se u Zagrebu. Spasila je ostavštinu bratića skladatelja → A. Pordesa i ustupila je arhivu Jevrejskoga muzeja.
DJELA: Čuvaj i njeguj zube u mladosti. Zagreb 1958. – Dječja i preventivna stomatologija. Zagreb 1969.
IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28040, 28929. – Telefonski imenik 1941.
LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Stern, Dragan. Tko je tko u hrvatskoj medicini. Zagreb 1994. – (Nekrolozi): Vjesnik, 44(1983), 20. XII; Jevrejski pregled, 35(1984) 1/2; Ha-kol, 2011, 121. – Štern, Oskar. Hrvatski leksikon, 2. Zagreb 1997. – Štern, Oskar. Hrvatska enciklopedija, 10. Zagreb 2008. – I. Rochlitz: Accident of Fate. A Personal Account 1938–1945. Waterloo 2011.