ŠTAJNER, Karlo, publicist i komunistički aktivist (Beč, 15. I. 1902 – Zagreb, 1. IV. 1992). Po narodnosti je Austrijanac i jedan od šestero djece učitelja glazbe, koji je 1916. poginuo u ratu. Te godine, lažno se predstavljajući dvije godine starijim, primljen je kao naučnik u manju bečku tiskaru. Nakon I. svj. rata pohađao je stručnu školu u kojoj je, kao predstavnik svojega razreda izabran za predstavnika u Centralni učenički savjet Beča. Dana 15. I. 1919. primljen je u Savez komunističke omladine. Od 1920. član je gradskoga omladinskog vodstva Beča, a od 1921. član Centralnoga saveza Komunističke omladine Austrije. Podsekretarijat Komunističke omladinske internacionale u siječnju 1922. kao svog predstavnika šalje ga u Zagreb da pomogne u obnavljanju tzv. tehničkog aparata tada već zabranjene KPJ i SKOJ. U Zagrebu djeluje sve do poč. 1931. Povezuje se s Augustom Cesarcem i gl. urednikom Borbe Đurom Cvijićem. Zaposlio se u tiskari »Rožankovski i Co.« iz koje je ubrzo počeo iznositi komplete tiskarskoga sloga. Partijskim sredstvima kupljen je i tiskarski stroj, pronađene odgovarajuće prostorije i osnovana tiskara pod imenom »Janson i Co.«, koja je u 10 godina, osim različitih grafičkih usluga, nesmetano tiskala više od 100 000 primjeraka propagandnoga materijala KPJ. Kad je policija 1931. otkrila ilegalni dio aktivnosti tiskare, pobjegao je u Beč, odakle ga tadašnji sekretar KPJ šalje na rad u Pariz da privremeno preuzme predstavništvo Crvene pomoći, koja je materijalno pomala novodošlim ili trenutno nezaposlenim jugoslav. emigrantima. Franc. policija uhitila ga je 1932. i protjerala kao »nepoželjnoga stranca«. Ponovo se vratio u Beč, gdje je organizirao ilegalnu tiskaru za opskrbu literaturom ilegalnih komunističkih partija balkanskih zemalja. Opet je uhićen i dobio je izgon iz Austrije, jer je za boravka u Zagrebu stekao jugoslav. državljanstvo. Predstavnik Kominterne Georgi Dimitrov te godine poslao ga je u Berlin da svojim iskustvom pomogne organizirati budući rad KP Njemačke u ilegalnim uvjetima jer se očekivao dolazak Adolfa Hitlera na vlast. Naposljetku je 14. IX. 1932. upućen u SSSR, gdje je radio kao ravnatelj izdavačko-tiskarskoga poduzeća Komunističke internacionale u Moskvi. Uhićen je 4. XI 1936. i osuđen na osnovi lažnih svjedočenja iznuđenih od drugih uhićenika, žrtava staljinističkoga terora. Idućih 20 god. boravio u zatvorima i logorima zapolarnoga kruga SSSR (Dudinka i dr.). Po normalizaciji odnosa SSSR i SFRJ, Vrhovni sud SSSR 1956. je obnovio postupak i utvrdio da je njegovo prvo suđenje bilo montirano te je bio oslobođen i rehabilitiran. U srpnju te god. vratio se u Jugoslaviju, nekoliko mjeseci boravio u Beogradu, a u proljeće 1957. trajno se nastanio u Zagrebu. Iako je prvu verziju memoara dovršio potkraj 1959, konačna verzija knjige 7000 dana u Sibiru objavljena je tek 1971. u Zagrebu. Doživjela je izvanredan uspjeh i velik publicitet u SFRJ i inozemstvu; tijekom 1980-ih tiskana je u 24 izdanja na mnogim jezicima te prodana u 760 000 primjeraka. Nagradu »Ivan Goran Kovačić« za najbolju knjigu dobio je 1972. U namjeri da ispuni svoj životni cilj – demaskira staljinizam napisao je novu knjigu Povratak iz Gulaga. Tajni referat Hruščova o svemu što je doznao prilikom susreta s ljudima u zatvorima i logorima, kao i onima koji su osobno sudjelovali u mnogobrojnim zlodjelima, a potom i sami postali žrtvama. Treća njegova knjiga Ruka iz groba sadržava niz objavljenih razgovora kroz oblik pitanja i odgovora koja njegova svjedočanstva proširuju i nadopunjuju biografskim podacima. Bio je član Hrvatskoga centra PEN.
DJELA: 7000 dana u Sibiru. Zagreb 1971. – Povratak iz Gulaga. Tajni referat Hruščova. Zagreb 1981. – Ruka iz groba. Zagreb 1985.
LIT.: S. Dautović: Karlo Štajner. Kako sam se vratio iz carstva smrti. Politika, 79(1983), 4. IX. – (Nekrolozi): Vjesnik, 53(1992) 2. IV; Večernji list, 36(1992), 3. IV. – Štajner, Karlo. Hrvatska enciklopedija, 10. Zagreb 2008.