ŠIK, Lavoslav (Schick), pravnik i poduzetnik (Beč, 27. XI. 1881 – logor Jasenovac, 1942). Sin Adolfa i Marije rođ. Rosenberg, brat Otona. Gimnaziju je završio u Zagrebu, a pravo je studirao u Beču i Zagrebu, gdje je doktorirao temeljem rigoroza 1906. Te god. stekao je zavičajnost u Zagrebu na zagovor tadašnjega gradonačelnika Milana Amruša, »radi zasluga za hrvatsko oporbeno novinarstvo«. Bio je 1908. perovođa kod → Josipa Franka, a odvjetnikom je imenovan 1909. te je 20. VII. 1909. otvorio odvjetnički ured u Zagrebu. Suosnivač je Hrvatskoga novinarskoga društva 1905. i nakladnoga zavoda »Tipografija« u Zagrebu. Bio je ravnatelj Međunarodne banke u Zagrebu, potpredsjednik društva »Kompas«, ravnatelj Dioničkoga društva za trgovinu s konopljom i jutom, društva Metropolkino za širenje filmske industrije i društva »Omega« za gradnju, sve iz Zagreba. Za I. svj. rata bio je mobiliziran i u činu natporučnika služio u Vinkovcima te kao tajnik Lige za zaštitu djece uz Đuru Basaričeka zbrinuo na tisuće djece iz BiH. Besplatno je na sudu branio hrv. vojnike, koji su demonstrirali 5. XII. 1918, čime je iskazao građansku hrabrost. Zbog toga je, ali i zbog drugih aktivnosti smatran »hrvatski orijentiranim« (ili, kako je stajalo u izvještaju jugoslav. policije, »separatistički opredeljenim«). Krajem listopada 1918. kao »frankovac« bio je uhićen, držan u vojnom zatvoru i prijetila mu je smrt strijeljanjem. Pušten, nastavio se baviti odvjetništvom vodeći ured u Amruševoj ul. u Zagrebu. Imao je sina Adolfa, koji je od 1931. s njim radio u zajedničkoj odvjetničkoj kancelariji. God. 1929. dobio je Orden sv. Save IV. reda. Po uspostavi NDH oduzeta mu je zgrada u Amruševoj ul., u kojoj je stanovao i imao ured, a sav namještaj ureda rekviriralo je ustaško redarstvo. U kolovozu 1941. oslobođen je od nošenja žid. znaka. Unatoč mnogobrojnim intervencijama nije stekao arijska prava, već je 6. IX. 1941. odveden u sabirni logor u Zagrebačkom zboru te dva dana poslije deportiran u logor Jasenovac, stan je zapečaćen, a njegova supruga Ella rođ. Friedrich izbačena je iz njega bez najnužnijih stvari. Nakon intervencije nadbiskupa Alojzija Stepinca bio je oslobođen, ali je 1942. ponovo deportiran u Jasenovac, gdje je ubrzo stradao. – God. 1912. ušao je u predstojništvo ŽOZ, a 1919–35. bio je njezin potpredsjednik. Bio je član »Lože Zagreb 1090« nezavisnoga žid. reda Bnei Brit. Osnivač je žid. srednjoškolskoga društva Literarni sastanci izraelitske omladine, suosnivač studentskoga udruženja »Bar Giora« u Beču, a u Budimpešti je osnovao žid. omladinsko udruženje Makabi. U javnim istupima unutar žid. zajednice i u široj javnosti tražio je pravo isticanja žid. nacionalnog identiteta i potrebu njegova priznavanja od šire zajednice, nikad ne poričući neophodnost baštinjenja hrv. kulturne tradicije. Često je držao predavanja o žid. znanosti, mistici, književnosti i povijesti, Palestini i drugom, koja je, kao i članke s područja prava, objavljivao u mnogim domaćim i inozemnim publikacijama (Nova nada, Jüdische Zeitung, Die Welt, Jüdisches Volksblatt Oesterreichische Wochenschrift, Židovska smotra, Jevrejski list, Židov, Novi list, Narodna obrana, Pokret, Jutarnji list, Odvjetnik). Od 1903. bio je član uredništva lista Agramer Tagblatt, u Bjelovaru je 1906. pokrenuo tjednik Nezavisnost, a 1920. njem. dnevnik Der Morgen u Zagrebu. Bio je urednik Hrvatske enciklopedije i Judaice. Njegov govor u sudnici uvršten je u knjigu S braniteljske govornice. Zbirka govora devetorice zagrebačkih odvjetnika u kaznenim raspravama (Zagreb 1928). Kao istaknuti bibliofil i kolekcionar sakupio je najveću judaističku biblioteku u jugoist. Europi (o. 7000 knjiga i časopisa), koja je, očuvana za II. svj. rata zahvaljujući Mati Tentoru, ravnatelju Nacionalne i sveučilišne knjižnice, koji ju je pohranio u svojoj ustanovi, danas u sastavu knjižnice ŽOZ. – Supruga Ella rođ. Friedrich, žid. aktivistica (?, 1892 – ?logor, 1941–1945). Kći Fanike (Jánosháza, Mađarska, 6. XII. 1869 – ?). Od 1938. predsjednica je Izraelskoga gospojinskog društva »Jelena Prister«. Po uspostavi NDH prijavila je svoju i suprugovu imovinu. Stradala je u nepoznatom logoru. Sin Adolf je 1942. brisan iz Odvjetničkoga imenika te je stradao u nepoznatom logoru. – Brat Oton, poduzetnik i bankar (Beč, 26. V. 1883 – Zagreb, 21. VII. 1938). Apsolvirao je na Trgovačkoj akademiji u Zagrebu, a 1902. iselio se u SAD, gdje je radio u banci »Pricex Co.« i kao ravnatelj inozemnoga odjela »Union Trust«. Tri god. poslije vratio se u domovinu te je u Zagrebu razvio bogatu privrednu aktivnost kao tajnik Hipotekarne banke i ravnatelj Banke za promet nekretninama. God. 1920. osnovao je Međunarodnu banku te bio njezin potpredsjednik. Zaslužan je za izgradnju 27 stambenih dvokatnica i trokatnica, čime je pridonio rješavanju oskudice stambenoga prostora u Zagrebu.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 670, 696. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28381. – HDA, SBUO, kut. 216, 21307/1931. – JIM, Zapisnik XXX. sjednice Izvršnoga odbora SVJOJ od 25. VIII. 1938. – Telefonski imenik 1941.
LIT.: Židovska smotra, 4(1909) 18, br. 20. – Židov, 6(1922) 47. – Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 2(1928) 2; 4(1930) 1, br. 6; 5(1932) 1. – J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Loža Zagreb. Jevrejski glas, 5(1932) 48; 6(1933) 26; 7(1934) 8. – Malchut Jisrael, 1936, 35. – Jevrejski glas, 11(1938) 12. – I. Mužić: Popis masona u Hrvatskoj između dva rata. Marulić, 18(1985) 3. – Bilten ŽOZ, 1989, 12; 1994, 34/35. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – P. Požar: Šik, Lavoslav. Leksikon povijesti novinarstva i publicistike. Split 2001. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – Šik, Lavoslav. Hrvatska enciklopedija, 10. Zagreb 2008. – I. Rochlitz: Accident of Fate. A Personal Account 1938–1945. Waterloo 2011. – S. Knežević i A. Laslo: Židovski Zagreb. Kulturno-povijesni vodič. Zagreb 2011.