STRMAC, Aleksandar (Klein, Stermac, Strmac-Klein; Saša, Alex), sportaš i plivački trener (Zagreb, 27. IX. 1919 – Toronto, 31. I. 2006). Sin Antuna Kleina (?, o. 1899 – Zagreb, 10. XII. 1939) i Veronike (Vjere) rođ. Marn. Otac je bio zagrebački Židov, vlasnik trgovine »Antun Klein« u Jurišićevoj ul. u Zagrebu, u kojoj su se prodavali tepisi i ukrasni namještaj. Majka mu je bila Hrvatica, koja je iz prvog braka s glumcem Zvonkom Strmcem imala njegovoga polubrata Borisa Strmca, svestranoga sportaša, dok je njegov mlađi brat Anton (Miki) također bio sportaš. Obitelj je za vrijeme Kraljevine SHS promijenila prezime Klein u Strmac, ali su Aleksandar i Anton sve do izbijanja II. svj. rata nastupali na sportskim natjecanjima najprije pod prezimenom Klein, a potom Strmac-Klein. Završio je Trgovačku akademiju u Zagrebu 1938, a studij tekstila na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Leedsu prekinuo je zbog izbijanja II. svj. rata. Bio je voditelj izvoza u poduzeću »Biljana« u Zagrebu. Sportsku karijeru započeo je kao junior u Hrvatskom športskom klubu »Concordia«. Bavio se atletikom, skijanjem, hokejom na travi i hokejom na ledu, a najveće uspjehe ostvario je u plivanju i vaterpolu. Od kraja 1934. bio je član Zagrebačkoga plivačkoga kluba (nakon rasformiranja plivačke sekcije u »Concordiji«). U skijanju i hokeju na ledu nastupao za Zagrebačko klizačko društvo, a u hokeju na travi ostao je član »Concordije«. Na juniorskom Prvenstvu Kraljevine Jugoslavije 1936. u Splitu osvojio je 2. mjesto u plivanju na 50 m slobodno i u štafeti 3×100 m mješovito. Kao jedan od najtalentiranijih plivača u državi izborio se za sudjelovanje u delegaciji jugoslavenske omladine na Olimpijskim igrama u Berlinu iste god. U vaterpolu i plivanju nastupao je za momčad Sveučilišta u Leedsu te je istodobno bio član vaterpolo kuba »Bratford Dolphins«, s kojim se kao najbolji igrač i strijelac plasirao u finale Prvenstva Engleske. Uz to igrao je i ragbi, tada gotovo nepoznati sport u Zagrebu. Nakon povratka iz Leedsa nastavio je nastupati za plivačku i vaterpolo momčad Zagrebačkoga plivačkog društva te nastupio u novoosnovanoj Jugoslavenskoj ligi 1940. Za vaterpolo reprezentaciju Jugoslavije debitirao je 8. IX. 1940. u Szegedu protiv Mađarske kao prvi vaterpolist iz kontinentalne Hrvatske i Zagreba. Kao vaterpolist igrao je na poziciji centra (sidraša) i bio je odličan strijelac. Uspostavom NDH nastupao je zajedno sa bratom Antonom i polubratom Borisom u novoosnovanom Hrvatskom plivačkom sportskom klubu »Zagreb«. Braća su tada nastupala samo pod prezimenom Strmac, s obzirom da su bili iz miješanog braka dopušteni su im sportski nastupi. Kao član »Zagreba« osvojio je Prvenstvo Hrvatske u vaterpolu 1942. Iste je god. nastupio u dva međudržavna susreta u vaterpolu protiv Slovačke u Zagrebu i Bratislavi. Vojni rok je služio u zrakoplovstvu NDH i nastupao 1944. za novoosnovani Plivački klub zrakoplovaca. Potkraj 1944. osuđen je na smrt zbog suradnje s partizanskim pokretom i nalazio se u ustaškom zatvoru u Zagrebu iz kojeg je oslobođen na kraju rata. Sa sportskim aktivnostima nastavio je u klubu »Mladost«, u kojem je 1945–52. igrao vaterpolo i bio plivački trener. Za vaterpolo reprezentaciju Jugoslavije nastupio je 10 puta (1940–49) uz 2 nastupa za B selekciju te je sudjelovao na Balkanskom prvenstvu 1946. u Splitu (zlatna medalja), Europskom prvenstvu 1947. u Monte Carlu i na OI 1948. u Londonu. S hrv. reprezentacijom osvojio je I. prvenstvo FNRJ u vaterpolu 1945. u Ljubljani. S momčadi »Mladosti« osvojio je u I. saveznoj vaterpolo ligi 3. mjesto 1947. i 2. mjesto 1949. Karijeru plivačkog trenera započeo je kao član »Zagreba« 1941. i nastavio u »Mladosti« do 1951. Odgojio je mnogo vrsnih plivača, njegovom je zaslugom plivačka momčad »Mladosti« osvojila ekipno Prvenstvo Jugoslavije 1946. God. 1953. iselio se u Kanadu te se nastanio u Torontu, gdje je od kraja 1950. živio njegov polubrat Boris. S njime se bavio poduzetništvom te su imali poduzeće za proizvodnju plastičnih čamaca i poslije vrata. God. 1953–61. bio je plivački trener kluba »Etobicoke Swim Club« i reprezentacije Kanade, a 1954–56. trenirao je plivačicu Virginiu Grant-Ridpath, koja je za Kanadu nastupila na OI 1956. u Melbourneu. Bio je gl. trener plivačke reprezentacije Kanade na Panameričkim igrama 1959. u Chicagu. Također je bio član »Toronto Lawn and Tennis Club«. – Brat Anton (Stermac, Strmac-Klein; Anthony G., Miki), sportaš i prometni stručnjak (Zagreb, 1921 – Toronto, 8. IV. 2002). Nakon završenog studija građevine na Tehničkom fakultetu u Zagrebu radio je kao asistent na fakultetu i stručni konzultant. Prije iseljenja u Kanadu 1960. diplomirao je na Imperial College u Londonu. U sportskoj karijeri bavio se plivanjem, vaterpolom, hokejom na travi i skijanjem. U hokeju na travi nastupao je kao član kluba »Concordia«, u plivanju i vaterpolu kao član Zagrebačkoga plivačkoga kluba do 1941, kluba »Zagreb« 1941–45. i »Mladost« 1945–50. Za Kraljevine Jugoslavije postigao je najveće uspjehe u hokeju na travi: kao član »Concordije« osvojio je prvenstvo države 1939. i iste god. Zalokarov pokal. U plivanju je kao član Zagrebačkoga plivačkoga kluba bio višestruki juniorski prvak Zagrebačkoga plivačkog podsaveza. Nastupio je za juniorsku reprezentaciju Jugoslavije na plivačkom natjecanju u Darmstadtu u srpnju 1938. U konkurenciji plivača iz Njemačke, Italije, Finske i Jugoslavije osvojio je 2. mjesto na 100 m slobodno i 1. mjesto u štafeti 4×50 m slobodno. S momčadi Zagrebačkoga plivačkoga kluba nastupio je u novoosnovanoj Jugoslavenskoj plivačkoj i vaterpolo ligi 1940. Uspostavom NDH uspješno je nastupao kao plivač i vaterpolist. S momčadi »Zagreb« osvojio je Prvenstvo Hrvatske u vaterpolu 1942. Iste je god. na plivačkom Prvenstvu Hrvatske u Zagrebu osvojio 2. mjesto na 100 m prsno, dok je na Prvenstvu hrvatske mladeži u Bjelovaru osvojio 1. mjesto u štafeti na 3×100 m slobodno. Nastupio je u dva međudržavna susreta u plivanju i vaterpolu protiv Slovačke 1942. u Zagrebu i Bratislavi. Vojni rok služio je u domobranstvu u Zagrebu. Nakon II. svj. rata nastupao je kao vaterpolist. Kao branič za A reprezentaciju Jugoslavije nastupio je 4 puta 1949. i 1 put za B selekciju 1948. S hrv. reprezentacijom osvojio je I. prvenstvo FNRJ u vaterpolu 1945. u Ljubljani. S momčadi »Mladosti« osvojio je u I. saveznoj vaterpolo ligi 3. mjesto 1947. i 2. mjesto 1949. U Kanadu se iselio 1960. sa suprugom Darinkom i kćerima Dariom i Lanom. Zaposlio se u Uredu za autoceste države Ontario, poslije Ministarstvu transporta i komunikacija. U mirovinu je otišao kao voditelj Odsjeka za promet, tehnologiju i energetiku 1987. Odigrao je važnu ulogu u osnivanju Kanadskoga geotehničkog društva (Canadian Geotechnical Society), kojega je bio predsj. 1983–87. God. 1971–74. bio je urednik Canadian Geotechnical Journal. Objavljivao je stručne radove iz područja mostogradnje i sigurnosti nasipa. Bio je član Tehničkog instituta Kanade (Engineering Institute of Canada) i dobitnik je medalje Instituta (John B. Stirling Medal) 1996. Od 1999. u njegovu čast Kanadsko geotehničko društvo dodjeljuje plaketu s njegovim imenom za doprinos u radu društva.
IZV.: Gradska groblja Zagreb. – Podaci o ulazniku N. Turković.
LIT.: U vaterpolu je Zagreb s 4:2 pobijedio Dubrovnik. Nova Hrvatska, 2(1942) 182. – Slovaci nisu bili protivnici našim plivačima. Šport, 11(1932) 32. – Mladost Akademski plivački klub. Zagreb 1967. – Hrvatsko akademsko športsko društvo Mladost Zagreb. Zagreb 1992. – I. Kerhin: Zagrebački šport 1941.–1945. Zabranjene i zaboravljene godine. Večernji list, 37(1993), 1. VI. – A. Negro: Športsko plivanje u Zagrebu do 1941. Zagreb 2006. – Z. Jajčević: Olimpizam u Hrvatskoj. Zagreb 2007. – F. Kramer: Saša Strmac – Žustri šuter i čudesni trener. Ha-kol, 2011, 122. – http://www.nrcresearchpress.com/doi/abs/10.1139/t02-902?journalCode=cgj#.UXKO 90rSbFw, pristupljeno 13. V. 2013.