STRIŽIĆ, Zdenko (Steiner, pl. Višnjevački), arhitekt i urbanist (Bjelovar, 19. IX. 1902 – Hannover, Njemačka, 1. XI. 1990). Arhitekturu je studirao u Dresdenu (1921–23) i Berlinu (1924–26), gdje je pohađao majstorsku školu za arhitekturu Hansa Poelziga, kojemu je bio suradnik (1928–31). God. 1931–33. radio samostalno u Berlinu, projektirao i izvodio više javnih i stambenih objekata u Austriji, Njemačkoj, Češkoj i Švedskoj. U Zagrebu je djelovao 1933–1956. Bio je profesor na Tehničkom fakultetu u Zagrebu (1946–56), na Sveučilištu u Melbourneu (1956–61), potom na Massachussetts Institute of Technology, a od 1962. na Visokoj tehničkoj školi u Braunschweigu. Posvetio se uglavnom rješavanju urbanističkih pitanja, regulacija gradova, gradskih četvrti i povijesnih gradskih cjelina te projektiranju stambenih kuća (stambena zgrada na Ribnjaku, 1932, stambeno naselje Vrhovec, 1933, naselje Prve hrvatske štedionice na Trešnjevki s kućama u nizu, 1935. i adaptacija hotela »Dubrovnik«, 1940, u Zagrebu; Željezničarsko naselje u Sarajevu, 1934; regulatorni plan Sušaka, 1936, i Novog Sada, 1937). Kao Poelzigov suradnik projektirao je zgrade na Bülowplatzu i kino-kazalište »Babylon« u Berlinu (1929) te kasino za I. G. Farbenindustrie u Frankfurtu na Majni (1930). Samostalno je projektirao naselje Spandau kraj Berlina (1927), a 1930. dobio je prvu međunarodnu nagradu za kazalište u Harkovu. Autor je projekta za dovršenje mosta Sušak–Rijeka, generalnoga plana Plitvičkih jezera (1952), paviljona studentskoga doma na Lašćini u Zagrebu. Od 1956. djeluje u inozemstvu i projektira obiteljske kuće i kult. centar u Radcliffeu u Australiji (1959), stambeno naselje u Westminsteru u Londonu (1960), kazalište u Darmstadtu (1963), sveučilišni grad u Bochumu (1963), upravnu zgradu u Roteburgu (1964), zgradu u Harbüttelu (1964), kiparski paviljon i ljevaonicu Visoke tehničke škole u Braunschweigu (1965), dječji dom u Neu-Erkerdoeu (1965) i pristanišnu zgradu u zračnoj luci Berlin–Tegel (1965, s Kramerom i Wittom). Bavio se umj. fotografijom snimajući uglavnom arhitektonske motive iz staroga Zagreba (Svjetla i sjene, 1955). Objavljivao je članke i oglede s područja arhitekture i urbanizma u domaćim i stranim stručnim časopisima.
IZV.: Telefonski imenik 1941.
LIT.: Bilten ŽOZ, 1989, 12. – T. Premerl: Strižić, Zdenko. Enciklopedija hrvatske umjetnosti, 2. Zagreb 1996. – Strižić, Zdenko. Hrvatska enciklopedija. 10. Zagreb 2008.