STEINER, Bela (Štajner), farmaceut (Orehovica, 31. I. 1903 – Zagreb, 2. VIII. 1987). Sin Mavra i Karoline rođ. Seiber. Odrastao u Zaboku u ortodoksnoj obitelji. Nakon završenog studija medicine radio je kao ljekarnik u Karlovcu, gdje se oženio Zorom rođ. Mattersdorfer s kojom je otac → Miriam Steiner-Aviezer i Josipa. Do 1941. s obitelji je živio u Trebnju u Sloveniji, odakle su krajem 1941. odvedeni u logor Ferramonti na jugu Italije. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. priključuje se partizanima djelujući kao ljekarnik u vojnoj bolnici u Gravini. Vrativši se u Jugoslaviju, u činu poručnika JNA, postavljen je za voditelja svih vojnih ljekarni u Sloveniji i bio više puta odlikovan (1945. Ordenom zasluga za narod III. reda). God. 1963. premješten je u Zagreb, gdje je ubrzo demobiliziran. Aktivno je sudjelovao u radu ŽOZ, posebice u Vjerskoj sekciji i zboru »Moša Pijade« (danas »Lira«). U Farmaceutskom društvu održao je niz predavanja iz farmacije i društveno-socijalnih problema (uživanje opojnih sredstava, higijena, gerontologija). Gotovo desetljeće radio je na rječniku suvremenih lijekova uspoređujući ih s nekadašnjim, no nije ga dovršio. – Supruga Zora, žid. aktivistica i javna djelatnica (Kirin, 17. III. 1907 – Zagreb, 26. VIII. 1976). Kći Aleksandra Mattersdorfera i Tereze rođ. Fröhlich. Trgovačku školu završila je u Karlovcu, gdje se zaposlila. Već u najranijoj mladosti priključila se naprednom pokretu te je bila aktivna u Hašomer Hacairu kao učiteljica omladine. Kao cionistička aktivistica sudjelovala je na hahšarama i surađivala s istaknutim cionističkim vođama toga doba. Nakon udaje preselila se u Trebnje u Sloveniji, gdje je nastavila s cionističkom aktivnošću. Potkraj 1930-ih angažirala se u prihvaćanju i brizi oko smještaja žid. izbjeglica. Po uspostavi NDH s kćeri je otišla obitelji u Karlovac te je odvedena zajedno s roditeljima najprije u logor u Gospić pa u Staru Gradišku. Suprug ih je uspio osloboditi dokazavši da žive u Sloveniji, koja je pod tal. okupacijom, te je s obitelji bila u logoru Ferramonti do 1943, kad se priključila partizanima. Nakon 1945. živjela je u Ljubljani, gdje je postala aktivistica AFŽ te predsjednica okružne organizacije Saveza boraca. Povezavši se s ljubljanskim Židovima, osnovala je u svojem stanu malu ŽO, gdje su se članovi sastajali na praznike. S → Aleksandrom Schwarzom inicirala je obnovu žid. groblja u Ljubljani. Obitelj se 1963. preselila u Zagreb, gdje se posvetila radu u Ženskoj sekciji ŽOZ te skrbila za stare i bolesne. Bila je članica Vijeća ŽOZ, članica kuratorija Doma »Lavoslav Schwarz« i delegatkinja na Zemaljskoj konferenciji ženskih sekcija. Potaknula je i provela akciju za uređivanje žid. groblja u Karlovcu. Njezino ime nosi gaj zasađen u šumi Ben Šemeš kraj Tel Aviva. – Sin Josip, filmski kritičar (Zagreb, 4. IV. 1946 – Zagreb, 15. VII. 2007). Osnovno i srednjoškolsko obrazovanje završio je u Ljubljani. Od 1963. živio je u Zagrebu, gdje je nastavio školovanje te se zaposlio na Hrvatskoj radio televiziji (tada Televizija Zagreb). Dugi niz godina radio je u filmskom programu kao jedan od urednika igranoga filma. Pisao je biografije filmskih režisera i glumaca za 15 dana i druge časopise. Bio je jedan od urednika Filmske enciklopedije u izdanju Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža (1–2. Zagreb 1986–1990). Bogatu biblioteku, specijaliziranu za povijest filma, donirao je Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.
LIT.: Jevrejski pregled, 27(1976) 5/6; 38(1987) 5/8. – Most, bilten Udruženja Jevreja iz Jugoslavije u Izraelu, 37(1987) 6. – Bilten ŽOZ, 1990, 13. – Odlazak velikog znalca iz sjene. Jutarnji list, 10(2007), 18. VII.