SPITZER, Milan (Milanović), inženjer (Zagreb, 20. VI. 1899 – Sv. Nedelja ili logor Jasenovac, 1944). Sin Emanuela (Zagreb, 1870 – ?), člana građanskoga kluba Starčevićanske stranke prava, i brat Frica. U nepoznato doba prvotno prezime promijenio je u Milanović. Osnovnu i srednju školu završio u Zagrebu. Od 1917. do kraja I. svj. rata bio je u austroug. vojsci na ruskoj i tal. bojišnici te bio odlikovan Kolajnom za hrabrost i Karlovim krupnim križem. God. 1925. diplomirao je na Visokom tehničkom učilištu u Pragu. Od 1926. do umirovljenja 1939. bio je inženjer časnik u mornarici Kraljevine Jugoslavije. Došao je u sukob s pretpostavljenima prilikom porinuća podmornice »Smeli« u Nantesu u prosincu 1928. jer se za njegovo djelovanje zainteresirao sin ubijenoga Stjepana Radića, koji je tom prigodom došao kao gost iz Pariza. Od listopada 1934. bio je ravnatelj Obrtničke škole pomorskog arsenala u Tivtu, gdje je bio odbornik i potpredsjednik »Jadranske straže«. God. 1939. premješten je u Dubrovnik te prisilno umirovljen moguće jer je u Tivtu izvjesio hrv. zastavu na balkonu svojega stana. Sa suprugom liječnicom vratio se u Zagreb i zaposlio u poduzeću »Elektroproizvod«. God. 1938. prešao je na katoličanstvo. Po uspostavi NDH morao je vratiti prezime Spitzer te zatražio arijska prava. Za razliku od supruge Serene i kćeri Branke bio je oslobođen nošenja žid. znaka. Prema jednim izvorima 1944. stradao je u logoru Jasenovac, a prema drugima obješen je u Sv. Nedelji kraj Samobora jer je dvojici sarajevskih Židova nabavio lažne dokumente. Supruga i kći stradale su u Auschwitzu. – Brat Fric (Špicer, Miroslav), internist i sportski djelatnik (Zagreb, 1901 – Zagreb, 11. II. 1994). Studij medicine započeo je u Zagrebu, a završio u Beču (1925). Specijalizirao je internu medicinu. Od 1917. član je HAŠK. Bio službeni liječnik zagrebačkoga nogometnoga podsaveza (1928–41) te organizirao prvu pomoć na sportskim igralištima, a kao dragovoljni liječnik gradske vatrogasne straže u Zagrebu (1928–32) ustrojio je vatrogasne zdravstvene odrede. Dok je bio gradski pomoćni liječnik (1932–40) održao je niz zdravstvenih predavanja i angažirao se u javnom zdravstvu. Nakon uspostave NDH podnio je molbu za priznavanje arijskih prava. Nakon II. svj. rata organizirao je zdravstvenu zaštitu zagrebačkih klubova.
IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27078, 29014. – HDA, ZKRZ ZH, kut. 289, br. 16663, 19. X. 1945. – HDA, ZKRZ GUZ, kut. 15, br. 3807, 3808, 3817.
LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – Liječnici i fizioterapeuti. Nogometni leksikon. Zagreb 2004. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.