SPILLER, Ljerko, violinist, dirigent i glazb. pedagog (Crikvenica, 22. VIII. 1908 – Buenos Aires, 10. XI. 2008). Sin Karla i Antonije rođ. Bonyhadi, brat → M. Špilera. Sa suprugom Carole rođ. Gielen (Dresden, 1926), kćeri dirigenta dresdenske opere, koji je 1938. kao Hitlerov protivnik iselio u Argentinu, imao je sina Andrésa (Buenos Aires, 24. XII. 1946), oboista, glazb. pedagoga i dirigenta u Buenos Airesu, i Antonia (Buenos Aires, ?), violinista i od 1978. koncertnog majstora u Bavarskom radio orkestru. Lj. je studij violine završio u klasi Václava Humla na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. God. 1924–31. proputovao je Austriju, Dansku, Nizozemsku, Mađarsku i Njemačku kao koncertni pratitelj svog brata Miroslava. Također se usavršavao u Parizu kod Jacquesa Thibauda, George Enescua i Dirana Alexaniana (1928–30). God. 1930–35. predavao je na École Normale de Musique u Parizu. Istodobno je bio prvi violinist u Jugoslavenskom kvartetu »Jadran« i gudačkom kvartetu Konzervatorija te na Thibaudovu preporuku koncertni majstor u Komornom orkestru Alfreda Corota. Na violinističkom natjecanju u Varšavi 1935. osvojio je četvrto mjesto. Uoči II. svj. rata odselio se u Buenos Aires, gdje se uzdržavao sviranjem po lokalima, dok od osnivača novoga filharmonijskog orkestra u Buenos Airesu nije dobio ponudu da postane njihov koncertni majstor. U Argentini je postao poznati glazb. pedagog, izvanredni profesor i emeritus sveučilišta u La Platti, dirigent i violinist festivala u Cordobi. Posebno je privukao pažnju kao dirigent i umjetnički vođa ansambla »Collegium musicum« i »Amigos de la musica«, izvodeći s komornim orkestrima podjednako uspješno djela starih i suvremenih kompozitora. God. 1974–75. bio je gost-profesor Muzičke akademije u Zagrebu. Napisao je jednu od najboljih pedagoških knjiga za učenje violine za djecu, prevedene na njem., španj i engl. jezik, vodio tečajeve violine u Buenos Airesu i u Barilocheu na jugu Argentine te bio čest gost na majstorskim tečajevima u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj i drugdje po svijetu. U veljači 1952. došao je prvi put nakon II. svj. rata sa suprugom u Zagreb i u dvorani »Istra«, pod ravnanjem njem. dirigenta Fritz Zauna, svirao Brahmsov koncert za violinu i orkestar. Bio je dopredsjednik (od 1977) i nakon smrti Henryka Szeryinga predsjednik žirija Međunarodnoga violinističkog natjecanja »Václav Huml« u Zagrebu (1988–2005). Za svoj umjetnički i javni kulturni i društveni rad, dobio je brojna odlikovanja i priznanja (Red Danice Hrvatske s likom Marka Marulića, 1997; počasni građanin Buenos Airesa, 2001), a i jedna koncertna dvorana u Buenos Airesu nosi njegovo ime. Na strogim zasadama Humlove violinske škole izgradio je vlastiti sustav, putem kojega je odgojio mnogo sposobnih mladih instrumentalista; seminare i tečajeve za violiniste vodio je u mnogim svjetskim muzičkim središtima, među ostalim i u Zagrebu. Autor je originalne violinske škole u kojoj se zalagao za grupno učenje s malom djecom. – Otac Karlo, pravnik (Vinkovci, 13. VI. 1878 – ?logor, 1943–1945). Sin Mayera i Nanette rođ. Hirt. U prvom je braku bio s Antonijom, a u drugom s Olgom (Olly) rođ. Lederer. S Antonijom je otac Ljerka i Miroslava. Živio je u Crikvenici, a po izbijanju I. svj. rata bio je mobiliziran te je obnašao dužnost vojnoga suca. U međuratnom razdoblju preselio se u Zagreb, gdje je najkasnije od 1931. imao odvjetnički ured. Uz to bio je patentni zastupnik i tumač njemačkog jezika. God. 1917. u crkvi sv. Marka prešao je na katoličanstvo; krstio ga je monsinjor Svetozar Rittig, a kumovi su mu bili Bela Pejčić i Maja Strozzi. Zbog ženidbe s učiteljicom glasovira Olgom 1932. prešao je na starokatoličku vjeru. Po uspostavi NDH, u lipnju 1941, odbijena mu je molba za nenošenje žid. znaka jer su ga vodili kao člana masonske žid. lože Bnei Brit. Najkasnije 1942. brisan je iz Odvjetničkoga imenika, zbog čega je zatvorio ured te se bavio izradom etiketa i priljepnica. Uhićen je 1943. te deportiran u nepoznati logor. – Supruga Antonija rođ. Bonyhadi, pjevačica (?, 1870 – ?Rakov Potok, 1943 ili 1944). God. 1906. prešla je na katoličanstvo. Neko vrijeme živjela je u Crikvenici, a potom u Zagrebu. Po uspostavi NDH preuzela je žid. znak. Boravila je u Zagrebu sve do svibnja 1943, kad je uhićena te vjerojatno stradala u Rakovom Potoku. Nije joj mogao pomoći ni njezin rođak → Lj. Kremzir.
DJELA: El pequeño violinista. Buenos Aires 1943.
IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28058. – KŽZ. – Podaci o ulazniku D. Kremzir i B. Polić. – Telefonski imenik 1941.
LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – A. Goglia: Violinist Ljerko Spiller. Sveta Cecilija, 1943. – K. Kovačić: Spiller, Ljerko. Muzička enciklopedija, 3. Zagreb 1977. – Spiller, Ljerko. Leksikon jugoslavenske muzike, 2. Zagreb 1984. – Bilten ŽOZ, 1989, 12. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – S. Knežević i A. Laslo: Židovski Zagreb. Kulturno-povijesni vodič. Zagreb 2011.