SKOPAL, Stella (Slava), keramičarka i kiparica (Zagreb, 18. VII. 1904 – Zagreb, 24. XII. 1992). Kći Slavoljuba i Helene rođ. Zappert (?, 1872 – Zagreb, 4. III. 1961). U Zagrebu je završila osnovnu i srednju školu, a 1928. diplomirala kiparstvo na Kraljevskoj akademiji za umjetnost i obrt. Na specijalizaciji u Beču savladala je tehniku glaziranja, modeliranja figura, kreiranje kamina i keramičkih peći. Prvu samostalnu izložbu dekorativnih i uporabnih keramičkih predmeta priredila je 1935. u Zagrebu, što je ujedno bila i prva izložba keramike u Hrvatskoj. Njezine keramičke peći, kamine, stolove i zidne dekoracije rabili su tada poznati arhitekti pri opremanju obiteljskih kuća u Zagrebu i Dubrovniku. Po uspostavi NDH prebjegla je u Sušak, a u veljači 1942. bila je internirana u Treviso. Sa sobom je ponijela album fotografija svojih keramičkih radova, što joj je omogućilo da se zaposli u tvornici keramičkih podnih pločica »Appiani«. U Trevisu su nastale mnoge njezine figuralne kompozicije, uporabni predmeti i peći. Dio tih djela i danas se nalazi u tvorničkom muzeju keramike u Milanu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. pobjegla je na jug te se u Bariju pridružila Štabu NOVJ. Radila je u bolnici na rehabilitaciji ranjenika, koji su po njezinim uputama izrađivali različite suvenire i šahovske figure od gline. U lipnju 1944. pridružila se skupini likovnih umjetnika partizana u Cozzanu. Ondje su nastale njezine skulpture Na bijegu, Nošenje ranjenika, Partizan i partizanka i dr. Od studenoga 1944. u oslobođenom je Splitu radila u Prosvjetnom odjelu Oblasnoga NOO za Dalmaciju. Surađivala je na postavi izložaba hrv. umjetnika partizana. Nakon završetka rata vratila se u Zagreb te je radila kao profesorica u Školi primijenjenih umjetnosti (1945–65). Izrađivala je uporabnu i dekorativnu keramiku te samostalno izlagala u zemlji i u inozemstvu. Od 2013. u okviru Židovske vjerske zajednice Bet Israel djeluje galerija koja nosi njezino ime. – Otac Slavoljub (Sonnenberg; Salomon, Samuel), poduzetnik (?, 1868 – Zagreb, 30. XI. 1932). Dozvolom Povjerenstva za unutarnje poslove Kraljevske zemaljske vlade 1913. promijenio je ime i prezime Salomon Sonnenberg u Slavoljub Skopal. Bio je suvlasnik građevinskih poduzeća »Eisenbart-Sonnenberg-Batušić« i »Skopal-Juričić-Batušić«, upravitelj i suvlasnik poduzeća za proizvodnju konjaka »Patria« u Zagrebu te predstavnik dioničkoga društva za vodogradnju i bušotine Beograda.
LIT.: Narodne novine, 85(1919), 26. III. – M. Baričević: Stella Skopal. Zagreb 1978. – Bilten ŽOZ, 1988, 8; 1993, 28/29. – D. Ivanuša: Židovi – likovni umjetnici u antifašističkoj borbi i žrtve holokausta. U: Antisemitizam, holokaust, antifašizam. Zagreb 1996. – Skopall, Stella. Hrvatska enciklopedija, 9. Zagreb 2007.