SINGER, Vlado (Vladimir), ustaški dužnosnik (Virovitica, 21. X. 1908 – logor Stara Gradiška, X. 1943). Iako je bio pokršten i smatrao se Hrvatom, po rasnoj teoriji i nacističkim zakonima bio je Židov. God. 1929–33. za vrijeme studija u Zagrebu bio je gl. organizator i središnja osoba tajnih nacionalističkih skupina među sveučilištarcima te je predvodio sveučilištarce u društvu »Kvaternik«. God. 1932. organizirao je demonstracije protiv kralja Aleksandra, a iduće je godine pokrenuo i uređivao list Naša gruda, prvo ustaški orijentirano glasilo u zemlji. Već se nakon drugoga broja 1933. morao iseliti u Beč, a 1934. u njegovu se stanu jedno vrijeme skrivao i Eugen Kvaternik. Uhićen je u Beču na zahtjev jugoslav. vlasti u navodnoj vezi s namjeravanim atentatom Petra Oreba na kralja Aleksandra. Pušten je nakon šest mjeseci te odlazi u Italiju, gdje boravi u ustaškim logorima i internaciji na Liparima. Bio je jedan od ključnih ideologa ustaškoga pokreta. Po uspostavi NDH bio je na čelu Osobnoga odjela GUS te na čelu II. ureda UNS. Unatoč svim zaslugama za ustaški pokret, 1941. uhitili su ga suborci, privremeno ga zatočili u zatvoru na Savskoj cesti u Zagrebu te potom u Staroj Gradiški, pod optužbom zbog navodnih intervencija za sudionike diverzije na glavnoj zagrebačkoj pošti, ponajprije Vilima i Nadu Galjer. U logoru je jedno vrijeme bio pod povlaštenim tretmanom, zatočen u sobi s Vladkom Mačekom i ostavši vjeran osnovnim ustaškim idejama. Čini se da je neposredan nalog za njegovo ubojstvo stigao kad je iz zatočeništva dostavio Paveliću izvještaj o prilikama u Jasenovcu. Pavelić je izvještaj predao Vjekoslavu Luburiću, koji je 1943. naredio grupi »Crna ruka« da ga ubije. Razlozi njegove smrti dugo su zaokupljali i opterećivali pripadnike ustaškoga pokreta. Slavko Kvaternik u jugoslavenskom je zatvoru 1946–47. tvrdio da je za smrt odgovoran osobno Ante Pavelić jer je S. zamijetio kako je »lako bilo živjeti Paveliću u Italiji, ali teško ustašama na Liparima« te da je bio opasan jer je poznavao Pavelića iz emigracije te uživao simpatije omladine. Prema suvremenicima, smetao je Anti Paveliću, jer je među rijetkima otvoreno govorio o njegovim manama. Ante Moškov u zatvoru je tvrdio da je S. uhićen odmah nakon eksplozije u zagrebačkoj pošti, pod lažnom optužbom da je bio u dosluhu s diverzantima u zagrebačkoj pošti u rujnu 1941, ponajprije s Vilimom i Nadom Galjer, za koje je jamčio, što mu je bilo zamjerano, jer ih je od prije poznavao. Prema nekima, Eugen Kvaternik je izjavio kako ga je po Pavelićevu nalogu osobno uhitio i poslao u Staru Gradišku, što je dvojbeno jer je Kvaternik u memoarskim zapisima najpohvalnije pisao o Singeru, smatrajući ga najistaknutijom žrtvom Pavelićevih intriga i zločina. Pavelić je, pak, tvrdio da je Singerovo uhićenje samo privremeno te da će ubrzo biti pušten, no radi Nijemaca neko vrijeme neće vršiti nikakve dužnosti.
IZV.: HDA, MUP SRH, 013.0.2, Historijat ustaškog pokreta i NDH, obradio S. Kvaternik i V. Košak, 45, 151, 201–202, 310. – HDA, MUP SRH, 013.0.4, Dosje dr. Ante Pavelić, Ustaški pokret i poglavnik NDH Ante Pavelić, 91–93.
LIT.: A. Miletić: Koncentracioni logor Jasenovac, 1–3. Beograd–Jasenovac 1986–1987. – V. Maček: Memoari. Zagreb 1992. – M. Rupić: Singer, Vlado. Tko je tko u NDH. Zagreb 1997. – E. D. Kvaternik: Sjećanja i zapažanja 1925–1945. Zagreb 1995. – Maček u Luburićevu zatočeništvu. Split 1999.